Za sebe ću uvijek reći da sam hercegovački Sarajlija. To Sarajevo me je odgojilo u neku ruku i dalo mi pečat. Kad sam krenuo igrati u Želji, dobio sam neke vrijednosti koje te nitko ne može naučiti. Baš zato ću uvijek isticati Željezničar kao svoju prvu i vječnu ljubav.

Morao je Stanić kao i mnogi tada proći strahote rata. Mnogi se danas olako hvataju te riječi i tih događanja.

– Bježao sam iz Sarajeva s torbom, majicom, dvojim gaćama i putovnicom. Ja sam imao dovoljno sreće da se spasim. Mnogi nisu. To me svakako obilježilo u životu i naučilo cijeniti neke stvari. Volio bih da više cijenimo jedni druge. Mislim da bismo tada svi bili zadovoljniji u životu, kazao je Mario Stanić.

– Bio sam u klubu gdje su se uvijek cijenile radne navike i etike. Svi smo živjeli Želju. Živjelo se za derbi sa Sarajevom. Volim reći da nema ništa slađe od gradskih derbija. Žao mi je što je danas opala kvaliteta nogometa u Bosni i Hercegovini pa tako i u Želji i Sarajevu. No unatoč tome, uvijek rado pogledam vječiti derbi. To je poseban događaj za svakog Sarajliju.

– Nogomet je najmanje predvidljivi momčadski sport. Zato ima toliko navijača i simpatizera. Nema jamstva u nogometu. Danas si gore, sutra si dolje. Upravo zato toliko energije svi ulažemo u nogomet. Od navijača, djelatnika u nogometu pa do samih nogometaša. To je čista emocija. Nogomet je igra koja treba okupljati ljude. Slaviti razlike i različitosti. Nažalost, često smo svjedoci drukčijih trendova i to nije dobro za nogomet.

Njegov je stav jasan i koncizan. Kao igrač bio je beskompromisan, takav je i danas. Ima svoja načela i nije ih spreman kompromitirati ni zbog čega. Reći će često da ga je nogomet u jednu ruku odgajao.

– Od mojih početaka u mom Želji pa do Chelseaja, svakim novim treningom učio sam i usvajao znanja. I sportska i ljudska. Moj put je bio težak, prožet i tragičnim trenucima rata, dokazivanjima diljem Europe, ali su karakter i volja bili moji asovi kojima sam došao do najvećih razina. Igrao sam u tada dvije najjače lige svijeta. Jako sam ponosan na to i opet bih sve ponovio da se opet rodim.

Mariju Staniću ništa nije došlo slučajno. Igrao je sve moguće pozicije u karijeri. Uvijek koristan i prilagodljiv. Znao je i legendarni Ćiro reći da je Stanić ono što je on odgajao u svakom od bivših vatrenih. Mnogi će se sjetiti njegovih igračkih dana i uspjeha. Igrao je u najsjajnijim danima Serie A u Parmi s imenima kao što su Buffon, Cannavaro i drugi. Pamte se i godine u Engleskoj, kao jedan od pionira novog Chelseaja.

– Ne bih se zvao pionirom novog Chelseaja, ali u svakom slučaju mi je drago da sam bio dio te priče. Imao sam povlasticu da završim karijeru u takvom klubu. Uživao sam u Italiji i Engleskoj. Možda sam mogao više, a možda i manje. Kao što sam rekao, nema garancija u nogometu. Puno se stvari treba poklopiti za jednu uspješnu karijeru.

Sam Stanić okušao se i u menadžerskim vodama. Kad govori o tome, voli izbjeći riječ menadžer.

– To kod nas predstavlja nešto negativno. Neku vrstu muljanja. Mislim da je savjetovanje i vođenje puno zahvalniji termin. Pokrenuo sam tu priču s Goranom Vlaovićem i Borisom Živkovićem. To je svakako jedno zanimljivo i korisno iskustvo. Ipak, mislim da ću polako dizati sidro iz te priče. Previše je obaveza s druge strane da bih se i tome posvetio stopostotno, a ne volim nešto raditi polovično.

Autor: Ivan Tomić, Večernji list (https://www.vecernji.hr/sport/mario-stanic-bijaca-reprezentacija-hercegovina-hrvatska-nogomet-1220122)