Kroz desetljeća postojanja Klub i omladinska škola su iznjedrili veliki broj vrhunskih igrača.

Izdvojili bi da su kroz našu školu prošli: Ivan “Ivica” Osim, Mehmed Baždarević, Josip Katalinski, Drago Mišo Smajlović, Ilijas Pašić, Josip Bukal, Milan Ribar, Božidar Janković, Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Anto Martinović, Đemal Šerbo, Slobodan Kojović, Kasim Kokot, Tarik Hodžić, Dželaludin Muharemović, Blagoje Bratić, Hajrudin Saračević, Branimir Jelušić, Edis Mulalić, Bulend Biščević, Milomir Odović, Haris Alihodžić, Josip Čilić, Edin Sprečo, Edin Bahtić, Edin Ćurić, Adin Mulaosmanović, Edin Džeko, Admir Adžem, Fikret Mujkić, Duško Bajić, Zoran Samardžija, Hajrudin Đurbuzović, Ibrahim Šehić, Nenad Starovlah, Vlado Čapljić, Suvad Katana, Zajko Zeba, Edin Cocalić, Amar Osim, Rade Bogdanović, Mario Stanić, Semir Štilić, Adnan Gušo, Armin Hodžić, Hadis Zubanović, Sead Kapetanović, Nermin Zolotić, Riad Bajić, Amir Hadžiahmetović….

Novine: Sport
Dan izdavanja: subota, 26. decembar 1981. godina, strana 11
Autor: Milan Ždrale
Uz jubilej – 60 godina FK Željezničar

Škola fudbala

Na Grbavici su rasli asovi jugoslovenskog i svjetskog fudbala. Željinu školu fudbala formirao je trener Milan Ribar 1960. godine. Oslanjanjem na vlastiti igrački i trenerski kadar.
Dvadeset godina je Željezničar u vrhu jugoslovenskog fudbala. Istina, bilo je ponekad i padova u takmičarskim rezultatima, ali ukupna ostvarenja su impozantna. Nije plasman na tabeli jedini mjerilo vrijednosti kluba. Željo je i u sezonama , kad na tabeli nije visoko kotirao, davao asove i istaknute reprezentativce.

Godine uspona

Veliki uspon Željeničara počinje prije dvadeset godina kada su plavi započeli izvanrednu seriju koja ih je dovela u prvoligašku konkurenciju. Smajlović, Osim, Matić, Radović, Dizdarević… bili su vjesnici Željine igre, koja je punila stadione na kojima je igrao tim s Grbavice. Željo je tih godina (1960-1970) postao hit našeg fudbala. Kasnije se uvrstio u grupu šampiona Jugoslavije i klubova koji su stekli međunarodni renome.

Kako je Željezničar postao jedan od naših vodećih klubova? Oslanjanje na vlastiti igrački i trenerski kadar bilje je izvanredna orijentacija. Taj put plavi su odavno izabrali i na njemu ostaju nastojeći da ponovo budu u samom vrhu našeg fudbala. Negdje 1960. godine, kada je započinjao veliki uspon Željezničara, na Grbavici je počinjala s radom Škola fudbala. Ideju za organizaciju novog rada s pionirima i juniorima da je Milan Ribar, a Klub je tu zamisao prihvatio. Tih prvih koraka Ribar se uvijek rado sjeća:
– Željezničar je – govori Ribar – uvijek imao rad s juniorima. Taj rad u početku nije imao sistematiku: stariji isluženi igrači radili su sa djecom koja su dolazila na Grbavicu. Treba reći da je taj rad bio potpuno amaterski i da je bio značajan jer je dao nekoliko sjajnih igrača među kojima su bili Osim i Smajlović. Ja sam u ljeto 1960. predložio Klubu da organizujemo rad s pionirima i da imamo jedinstven pogon, pionirsko-juniorski.

Ko Vam je pomagao u realizaciji te ideje?

Trener prvog tima bio je Branko Stanković. Njemu se svidio moj prijedlog i odmah ga je prihvatio. Tadašnji predsjednik Kluba Rade Šković, također se maksimalno angažovao da ostvarimo ideju oko organizovanja Škole fudbala. Bilo je tada i drugačijih mišljenja, bilo je i ljudi u Klubu koji su govorili da nam takav rad s pionirima i juniorima nije potreban.

Potvrda vrijednosti

Koji su poznatiji fudbaleri bili u prvoj pionirskoj ekipi Željezničara?
U selekciji koja je bila brojna isticali su se Mithad i Fikret Mujkić, Edin Sprečo, Hajrudin Saračević… Oni su kasnije postali istaknuti jugoslavenski fudbaleri i nosioci igre Željezničara. U naš pogon kasnije su se uključili Janjuš, Janković, Kojović… kao omladinci priključili su nam se i Hadžiabdić, Bratić, Bukal…

Bili su to ustvari počeci stvaranja šampionskog tima?

Da! Jedna mlada i supertalentovana generacija imala je veliko iskušenje u sezoni 1965/66. kada je uspjela da Željezničaru obezbjedi prvoligaški status. Treba podsjetiti da je Željo tada igrao bez Osima i Smajlovića i da je startovao sa minus šest bodova. Uspjeli smo da ostanemo u Ligi sa 13 juniora?! Zato smatram da je bio izvanredan uspjeh jedne mlade ekipe. Bio je to podvig ravan osvajanju šampionske titule.

Ekipa koju je vodio trener Milan Ribar ponikla je, stasala i afirmisala se na Grbavici. Željina škola fudbala dala je šampiona devet reprezentativaca („A“) selekcija i deset igrača u mladoj reprezentaciji. Igrači iz te Škole (iz Ribarove“klase“) odigrali su u „A“ reprezentaciji 97 utakmica. Najbolji od njih je Katalinski, koji je bio fudbaler godine i reprezentativac Evrope.

Milan Ribar je udarao temelje Željinoj školi fudbala. Kontinuitet su nastavili Risto Bukvić, Josip Babić, Fadil Požegija, Mile Bunjevac, Jovo Radović, Vasilije Radović, Velija Bećirspahić, Duško Bajić, Vjekoslav Kranjc, Sulejman Kulović… Poslije šampionskih dana Željina škola fudbala imala je izvjesnu stagnaciju, pa je to dovelo do rezultatske krize i napuštanje Prve lige. Kriza je bila kratka, na Grbavici su stasali novi asovi – Odović, Baždarević, Čapljić, Baljić… Tu se afirmisao i Rade Paprica. Željezničar i danas ima glavnu orijentaciju na vlastiti igrački i trenerski kadar, rezultati stižu (finale Kupa Jugoslavije), pa je realno očekivati da će ovaj kolektiv opet biti u samom vrhu bosansko-hercegovačkog i Evropskog fudbala.

copyright FK Željezničar