Nakon Semira Štilića i Edina Cocalića, razgovarali smo sa još jednim omladincem ove sjajne  generacije Željine škole fudbala.

Ervin Zukanović sa velikim uspjehom igra u belgijskoj eliti za tim Kortrijka, o čemu svjedoči podatak da su ga tamošnji novinari izabrali u idealni tim sezone. Njegove odlične igre i brojne pogotke nije više mogao ignorisati ni selektor Sušić, te ga je konačno uvrstio u nacionalnu selekciju, priznavši da su riješili nesuglasice.

– Bile su to sitnice koje su sada riješene i to je najbitnije u cijeloj priči, govori Zukanović, koji bi lako mogao postati i starter u reprezentaciji.

– Bitno je da me zdravlje posluži i da igram za svoj klub. Naravno da mi je cilj da igram od prve minute, ali ja o tome ne odlučujem, već selektor, kazao nam je stoper, koji je svoj debi imao u kvalifikacionom meču sa Litvanijom.

Komentator državne televizije je tada karijeru Zukanovića sažeo u rečenici “kratko je nastupao za Željezničar i Velež”, a istina je da se radi o Željinom proizvodu, koji se od pionira do seniora školovao na Grbavici.

– Iz Bubamare sam kao pionir došao u Želju. Živio sam blizu Grbavice i jedne prilike smo igrali protiv Želje, nakon čega su me pozvali i rado sam se pridružio. U omladinskom pogonu smo imali sjajnu generaciju, prisjeća se Zukanović, koji je za seniore Želje debitovao u domaćem porazu od Leotara, kada je Klub bio na niskim granama.

– Sjećam se debija kao da je jučer bio. Ne pamtim ga po dobrom, jer je to bilo ono “stavit ćemo djecu da igraju i izgube”, tako da se unaprijed znao ishod.

Ubrzo je uslijedio i rastanak sa Željom.

– Otišao sam iz razloga što klub više nije računao na mene i tražio sam odmah raskid ugovora. Oni su htjeli da me pošalju u Semizovac na posudbu, što sam odbio, govori Zukanović, koji žali što nije imao priliku dokazati se u prvom timu Želje.

I danas prati svoj bivši klub.

– Nažalost, u takvoj sam situaciji da mogu pratiti samo preko interneta. Što se tiče stanja u klubu, ono se znatno promijenilo u odnosu na period kada sam ja bio tu. Dosta je ozbiljnije i osjeti se veliki pomak.

O mogućnosti da nekad nadoknadi propušteno u plavom dresu, kaže:

– Nikad se ne zna u kakvoj se čovjek situaciji može naći. Sve je moguće i možda se nekad i vratim, ali prije toga imam neke svoje ciljeve koje želim ostvariti. U Želji sam prošao dosta toga, i lijepih i ružnih trenutaka. U to vrijeme bio sam jako mlad, i nije me zanimalo ništa drugo, osim lopte. Ono što mogu reći, jeste da će Željo uvijek biti moj klub.