Nermin Vazda je među navijačima jedan od najomiljenijih napadača Plavih, a s bivšom Željinom devetkom razgovarali smo o vremenu provedenom na Grbavici.

Nermin Vazda rođen je 30. augusta 1967. godine u Višegradu. Prošao je omladinske selekcije višegradske Drine, a potom kao omladinac stigao u Sarajevo. Nakon nekoliko sezona na Koševu odlazi u Trebinje gdje je odigrao sezonu u Leotaru, a 1990. godine stigao je na Grbavicu. Početkom rata odlazi u turski Sariyer, zatim njemački Turkiyemspor, da bi se u BiH vratio 1996. godine potpisavši za visočku Bosnu. U Dolinu ćupova se vratio 1997. godine i odigrao tri sezone iz snova u kojima je bio najbolji strijelac Želje.

U sezoni 1997/1998 postigao je 21 pogodak, sezonu poslije 18, a najbolji strijelac Plavih u sezoni 1999/2000 bio je s deset golova. Ukupno je za Željezničar odigrao 82 utakmice i postigao 55 golova.

– Živim u Sarajevu, godinama se uspješno bavim ugostiteljstvom. Po završetku karijere nisam ostao u fudbalu iako mi je Željo ponudio trenersko mjesto u klubu zbog čega mi često bude žao jer smatram da bi i na taj način dao veliki doprinos klubu i našem fudbalu kao što sam ga dao kao igrač, kazao je Vazda u uvodnom dijelu razgovora, a potom smo se prisjetili dolaska na Grbavicu 1990. godine.

– Nakon nekih nesuglasica sa Sarajevom otišao sam u Leotar iz Trebinja gdje je nakon sjajnih igara i desetak golova za polusezonu stigao poziv iz Željezničara koji sam sa zadovoljstvom prihvatio. Iako sam ponikao u gradskom rivalu, navijači Želje su uvijek bili korektni prema meni. Nažalost, moj prvi “mandat” u Želji je kratko trajao jer je to bilo pred sami rat.

Plavi s Grbavice su krajem osamdesetih i početkom devedesetih imali nekoliko sjajnih talenata koji su poslije napravili jako uspješne karijere. Vazda je igrao s nekima od njih, a kako ističe najbolji dojam ostavio je Mario Stanić koji je nakon Želje nosio dresove evropskih velikana.

– Željo je oduvijek imao velike talente, u to vrijeme Mario Stanić se najviše isticao i na kraju je napravio najbolju karijeru, prisjetio se Nermin. Na Grbavicu se vratio 1997. godine, a navijači su često s ovacijama ispraćali brojne golove.

– Taj odnos koji sam ja imao s navijačima Želje je nešto što svaki fudbaler samo može poželjeti. I dan danas zadrhtim kad se prisjetim atmosfere i skandiranja mog imena na punoj Grbavici. Njihovo poštovanje mene kao igrača sam vraćao dobrim igrama i maksimalnim zalaganjem. Najljepše tri godine moje fudbalske karijere sam proveo u Željezničaru, gdje sam sve tri godine bio najbolji strijelac lige. Te godine su bile vrhunac mog fudbalskog znanja i zrelosti, kazao je Vazda.

Vazda je bio jedan od sudionika legendarnog finala playoffa za prvaka BiH u kojem je Željo savladao Sarajevo golom Zubanovića u 90. minuti.

– Naravno da se sjećam, kao da je jučer bilo. Čitava ekipa je disala kao jedan, predvođena velikim trenerom Enverom Hadžiabdićem. To je utakmica o kojoj se i dan danas priča. Ponosan sam što sam bio član te šampionske generacije Željezničara. 

Nermin Vazda posljednji u drugom redu

Pitali smo bivšeg Željinog napadača s kojim saigračem je najviše volio igrati, a protiv kojeg defanzivca je najteže bilo igrati.

– Igrač s kojim sam najbolje funkcionisao na terenu je Hadis Zubanović, odlično smo se sporazumijevali, a kao rezultat toga je veliki broj golova i asistencija i jednog i drugog. Igrao sam protiv dosta dobrih defanzivaca, a jedan od njih je Dženan Hošić iz Sarajeva. Moja najdraža utakmica je pomenuta pobjeda u finalu playoffa, a što se tiče golova svaki je bio podjednako drag i svaki sam emotivno doživljavao tako da ne bih mogao izdvojiti niti jedan.

Vazda je karijeru završio u 33. godini, iako se činilo da može još toga ponuditi bh. fudbalu.

– Karijeru sam završio u 33. godini, bio sam zadovoljan postignutim i želio sam ostati navijačima u najljepšem sjećanju.

Za kraj smo pitali Vazdu prati li danas Željezničar i kako je gledati utakmice u kojem njegov sin, Anes Vazda, igra za Mladost DK protiv njegovog bivšeg kluba.

– Otkako sam prestao igrati redovno pratim Želju. Posljednjih nekoliko godina sam na poseban način u fudbalu, kroz karijeru mog sina Anesa. Svoje znanje prenosim na njega i pomažem mu da postane što bolji igrač i da krene mojim putem. Jer bio bih presretan da zaigra za Želju i ostavi još veći trag nego što sam ja. Možda ima neke simbolike u tome što je on rođen na dan kada sam ja potpisao za Željezničar 1997. godine, kazao je Nermin Vazda za zvaničnu stranicu FK Željezničar.

Nermin Vazda (1)

Nermin Vazda protiv Kilimarnocka