Prolazak u drugo kolo kvalifikacija za Evropsku ligu je izboren bez većih problema. Dvije pobjede protiv malteškog Balzana su poslužile kao odlična uvertira u iskušenja koja dolaze. Ne treba zanemariti ni činjenicu da svaka pobjeda donosi bodove za državni i klupski koeficijent, pogotovo nakon što su preostala dva bh. predstavnika ispala iz ovog takmičenja. Međutim, sada igramo protiv mnogo težeg i ozbiljnijeg protivnika jer nas očekuje dvomeč sa slavnim Ferencvárosom.
Prva utakmica se igra u Budimpešti. Mađarski predstavnik je sigurno favorit u ovom duelu, no na nama je da pokušamo poremetiti tu postavljenu pretpostavku, vodeći se izrekom “Nemamo šta izgubiti”. Da bismo to uspjeli u toj namjeri, moramo odigrati neuporedivo bolje nego protiv Balzana, a revanš na našem terenu bi mogao biti veoma interesantan ako u Budimpešti ostvarimo rezultat koji bi se mogao okarakterisati kao aktivan.
Ferencváros je veliki klub, najveći u Mađarskoj. Osnovan je 1899. godina kao Torna Club (gimnastički klub), a fudbalska sekcija ovog društva godinu kasnije. Ime je dobio po istoimenom dijelu Budimpešte i u prevodu znači “Ferencov grad” (po ugarskom kralju Franji Josipu, tj. Ferencu Józsefu). Klub još nazivaju i Zöld Sasok (Zeld Šašok, odnosno “Zeleni orlovi”) ili Fradi, što je izvedenica od njemačkog naziva Franzstadt. Do sada su osvojili 28 titula šampiona ove zemlje, 21 put su osvojili kup, dva puta liga kup, pet puta super kup, a vjerovatno najveći rezultat je osvajanje Kupa sajamskih gradova, preteče današnje Evropske lige, 1965. godine, kada su u finalu u Torinu pobijedili Juventus sa 1:0. Tri godine kasnije su u istom takmičenju bili finalisti, ali su sa ukupnim rezultatom 0:1 bili lošiji od Leedsa. 1975. su bili i finalisti nekadašnjeg Kupa pobjednika kupova (poraz od kijevskog Dynama 0:3), a dva puta su osvojili Srednjoevropski kup. Na domaćem planu im je najslavniji period bio onaj do Drugog svjetskog rata, kada su osvojili čak 14 titula šampiona. U godinama nakon toga su imali nešto manje uspjeha, kao i mnogo žešću konkurenciju. I drugi budimpeštanski klubovi (MTK, Honvéd, Újpest, Vasas) su imali svoje periode dominacije u ligi koja je svojevremeno bila jedna od najjačih u Evropi, a mađarski fudbal među najboljim u svijetu. Imena kao što su György Sárosi, Jenő Dalnoki, István Juhász, Sándor Kocsis, László Kubala, Flórián Álbert ili Máté Fenyvesi znače mnogo u fudbalskoj historiji, a u većoj ili manjoj mjeri se vezuju za ovaj klub. Ipak, kao što je mađarski fudbal oslabio, oslabio je i Ferencváros. Samo jedna šampionska titula u osamdesetim godinama XX vijeka, tri u devedesetim, zatim još dvije 2001. i 2004, a onda su uslijedili finansijski problemi i izbacivanje u niži rang. Poslije tri sezone u drugoj ligi, 2009. su ponovo postali stalni učesnik najjače mađarske lige.
Prošla sezona im je najbolja od tada. Osvojeno je drugo mjesto, uz posebno impozantan niz od dvadeset prvenstvenih utakmica bez poraza koji još uvijek traje. U međuvremenu su osvojili i mađarski kup ubjedljivom pobjedom nad šampionom Videotonom 4:0, a istog protivnika su nedavno savladali sa 3:0 i u okviru mađarskog super kupa. Uz dvije utakmice protiv Go Ahead Eaglesa (1:1 i 4:1), zaključak je da definitivno igramo sa ozbiljnom ekipom koja u novoj sezoni u svojoj zemlji ne očekuje ništa manje od šampionske titule. S klupe ih ka tom cilju vodi proslavljeni njemački igrač, a sada trener Thomas Doll. U igračkom kadru je veliki broj iskusnih igrača. Zoltán Gera, Tamás Hajnal, Stanislav Šesták i Leandro de Almeida su već u sutonu karijere. Slovački internacionalac Šesták je tek stigao u klub, ali preostala trojica su već sada značajni za igru ovog tima, kako zbog kvaliteta, tako i zbog iskustva. Na golu je rezervni golman mađarske reprezentacije Dénes Dibusz, dok ispred njega u odbrani igraju Bosanac sa austrijskim pasošem Emir Dilaver, spomenuti Brazilac Leandro, Poljak Michał Nalepa te Ekvadorac Cristian Ramírez. Vezni red i napad su najbolji dio tima, a trener na teren izvodi različite igrače zavisno od željene postavke. Okosnica je svakako Zoltán Gera. Imaju dva odlična defanzivna vezna igrača. Jedan dolazi iz Brazila, a zove se Somália, dok je drugi Gábor Gyömbér. Ofanzivnije su orijentisani Attila Busai i Španac David Mateos. Opasni par krilnih igrača koji često mijenjaju strane čine Roland Varga i belgijski internacionalac Roland Lamah. U vrhu napada igra visoki Dániel Böde, najbolji strijelac tima u prošloj sezoni.
Inače, ovo nije prvi put da se ova dva tima sastaju u evropskim kupovima. U sezoni 1971/1972 smo igrali u četvrtfinalu Kupa UEFA. Iako smo golovima Bukala i Spreče slavili u Budimpešti sa 2:1, a u revanšu na Koševu poveli sa 1:0 još jednim pogotkom Spreče, poslije devedeset minuta je rezultat bio 1:2, da bismo poslije produžetaka i onda lošijeg izvođenja penala ispali. Koban je bio promašaj Jankovića u trećoj seriji. Tokom sedamdesetih smo odigrali i dvije prijateljske utakmice – 1971. smo u Subotici izgubili sa 1:0, a 1976. godine u Podgorici pobijedili sa 2:1.
Osim toga, ni nama ni mađarskom timu ovo nije prvi put da se susrećemo sa ekipama iz ove druge države. Nažalost, nama su mađarski klubovi skoro po pravilu bili kobni. U četvrtfinalu Srednjoevropskog kupa 1963. godine je od nas bio bolji MTK (1:1 i 0:1), u sezoni 1971/1972 u Kupu UEFA već spomenuti neuspjeh sa Ferencvárosom, a najpoznatiji je svakako polufinalni okršaj u istom takmičenju sa Videotonom u sezoni 1984/1985 (1:3 i 2:1). Jedino smo u sezoni 1968/1969 u Srednjoevropskom kupu izbacili Honvéd sa dvije pobjede od po 1:0. S druge strane, Ferencváros je samo još 1940. u Srednjoevropskom kupu igrao sa Slavijom (poraz 0:3 i pobjeda 11:1).
Utakmica će se igrati na stadionu Groupama Aréna koji za evropske utakmice ima kapacitet od 22.000 sjedećih mjesta. Stadion je otvoren prošle godine, najmoderniji je u Mađarskoj i cijena izgradnje je iznosila preko 80 miliona KM. Napravljen je na prostoru nekadašnjeg stadiona koji je napravljen još 1910. godine i zvao se Üllői úti. Renoviran je u nekoliko navrata, temeljito 1971. godine, a onda opet tokom devedesetih godina. Od 2007. je nosio ime Flórián Albert. Konačno, 2013. godine je srušen da bi započela izgradnja današnjeg zdanja.
U svakom slučaju, neće biti jednostavno. Igramo protiv tima koji ima velike ambicije i koji ima glavu i rep. Dobra okolnost je što će naš tim biti kompletan za ovaj susret. U odnosu na utakmice sa Balzanom, mogli smo prijaviti i jedno novo ime, a u klubu su se odlučili da to bude Joco Stokić. Ostatak tima je u potpunosti na raspolaganju stručnom štabu. Nema suspendovanih igrača, budući da su do sada žute kartone dobili samo Damir Sadiković i Kerim Memija.
Utakmica se igra u četvrtak sa početkom u 20.30 sati.