O trenutnoj situaciji u Željezničaru, navijačima, utakmici sa Videotonom, Ivici Osimu razgovarali smo sa bivšim fudbalerom našeg Kluba, Zoranom Samardžijom.

Zoran Samardžija je rođen 1962. u Sarajevu. Prošao je Željinu školu fudbala, a po izlasku iz juniora je dobio priliku i u prvom timu kod Ivice Osima. Prve tri sezone nije bio standardni član prve postave, ali je poslije toga postao bitna karika u Osimovom timu koji je sa uspjehom igrao sredinom 80-ih godina prošlog vijeka. U Željezničaru se zadržao do sezone 1986/87, kada je otišao u Čelik. Ukupno je za Željezničar nastupio u 97 zvaničnih utakmica. Pri tome je uspio postići i 19 golova.
Dosta ofanzivno lijevo krilo u Osimovoj postavci igre, smjenjujući se na toj poziciji sa Nikolom Nikićem. Iako nije odigrao toliko veliki broj utakmica kao neki drugi igrači, imao je zapažene nastupe u vrlo uspješnom periodu u historiji Kluba.

Zoran se trenutno nalazi u Belgiji.

– Ja se trenutno nalazim u Antwerpenu u Belgiji, gdje i živim. Posljednjih 27 godina provodim van BiH. U francuskom Rouanu sam bio dvije godine, u belgijskom Aalstu također dvije godine, potom sam bio na Cipru tri godine i na kraju sam se ponovo vratio u Belgiju, gdje sam i završio karijeru.

U Želji je proveo mnogo godina, a kao najupečatljiviju utakmicu izdvaja onu s Videotonom u polufinalu Kupa UEFA.

– U Želji sam bio od svoje desete do 26. godine kada sam otišao u inostranstvo. To je bilo nezaboravno iskustvo za mene i upravo tih 16 godina su najljepše u mom životu, jer sam ih proveo u svom voljenom Klubu. Rado se sjećam svih tih utakmica i kao najupečatljivija se ističe ona s Videotonom u okviru polufinala Kupa UEFA. Ta utakmica je ostavila jedan ružan pečat na sve nas koji smo igrali, ali i na naše navijače koji je se i danas sjećaju. Imali smo jak tim i malo nam je nedostajalo da igramo sa velikim Realom u finalu.

Kao i većina fudbalera koji su igrali prije 30-tak godina, i Zoran smatra da je fudbal bio kvalitetniji nego sada.

– Što se tiče kvaliteta fudbalera prije i sada, prije su fudbaleri bili mnogo bolji, s više talenta i s većom željom za dokazivanjem, dok se sada radi, u većini slučajeva, na fizičkoj spremi igrača i na taktici. Danas se sve svodi na novac. Nema više ljubavi prema klubu.

– Mišljenja sam da je moja generacija imala ovakve navijače, kao što Željo danas ima, igrali bi mnogo bolje. Ovi navijače te bodre bez prestanka svih 90 minuta i to vam dođe kao dvanaesti igrač. U moje vrijeme je bilo navijanja, ali ne kao sada. Istina, prije su stadioni bili mnogo puniji, jer tadašnja Jugoslavija je bila sačinjena od mnogo jakih klubova.

Samardžija i dalje prati Želju, što zbog ljubavi, ali i zbog posla.

– Naravno da pratim Željezničar, to je moj klub. Također, ja sam menadžer Yanija Urdinova i Riada Bajića pa mi je i obaveza da pratim Želju. Pored njih dvojice, pratim i Dinu Haskovića iz omladinskog pogona, kojem sam također menadžer. Kada već pričamo o tome, zastupao sam i Seada Hajrovića kojeg sam odveo u Arsenal, kao i njegovog brata Izeta koji je sada reprezentativac BiH.

– Ivica Osim mi je bio trener osam godina. Ivica je legenda koja se rađa samo jednom kao fudbaler i kao trener, za kraj je dodao Zoran Samardžija.