Prethodnih nekoliko dana ste imali priliku postaviti pitanje za predsjednika Kluba, Almira Gredića. U nastavku pročitajte drugi dio intervjua sa odgovorima na vaša pitanja.
Koliko Klub ima zaposlenih i da li redovno dolaze na posao?
– Klub trenutno ima 25 zaposlenih za koje plaćamo poreze i doprinose, s tim da tu još ima i nekih trenera i ljudi koji rade u Omladinskom pogonu. Da li dolaze na posao? Ovo pitanje je veoma interesantno. Ja bih ga preformulisao, jer možete vi dolaziti na posao, ali slabo ili nikako izvršavati svoje obaveze. Mi od UEFA-e svaka tri mjeseca imamo tzv. monitorig za licencu, i to je na bazi UEFA Fair Playa. U ta tri mjeseca moramo isplatiti igrače, stručni štab i radnu zajednicu. Nakon što smo došli, u martu 2013. se radnicima dugovalo osam plata, a oni su trebali potpisati papir na kojem piše da im FK Željezničar nije dužan ili potpisati reprogram dugova. To u prevodu znači da mi svaka tri mjeseca zavisimo od tih ljudi.
– Dodao bih još, a u vezi je jednim od prethodnih pitanja za priliv novca od Šehića ili Džeke, da bih još nekih 200.000 KM uložio za izmirenje svih obaveza prema radnicima, a napravio bih i sistematizaciju radnih mjesta. Smanjili bismo broj radnika tamo gdje ih nije potrebno toliko, a mogli bismo im uručiti radnu knjižicu sa svim uplaćenim porezima i doprinosima. Sve dok to ne uradimo, radnik može sebi dati za pravo da ne izvršava svoju obavezu na najbolji mogući način. Inače, u 2013. godini je bilo sedam zaposlenih manje nego u godini prije. To su tri čovjeka iz marketinga, dva čovjeka u stručnom štabu i dva pomoćna radnika, ali smo s njima mogli prekinuti saradnju, jer nisu imali Ugovore na neodređeno vrijeme.
Da li je organizacija bila bolja u vrijeme kada ste Vi bili igrač?
– Moram vam reći da je nama, kao generaciji koja je osvojila prvu posljeratnu titulu u sezoni 1997/98, svlačionica bio kontejner i to znaju malo stariji članovi našeg Kluba. Sve je u životu stvar volje i želje. Organizacija je, što se tiče priprema i treninga ekipe, na zadovoljavajućem nivou. Pripreme su vrhunske i sve ostalo vezano za to. Organizacija, sama po sebi, uvijek može biti bolja, ali opet ponavljam da se mi moramo nastaviti ponašati kao ove godine da bi, za najdalje dvije godine, mogli praviti neke sistemske iskorake. Naime, sve dok smo nekome dužni, mi ne možemo poslovati pozitivno. Uočili smo da nam nedostaje jedan dio te organizacije pa je Amar Osim preuzeo ulogu vezanu za koordinaciju omladinskog pogona, stručnoga štaba, priprema itd. Nećemo stati na tome, već ćemo se pokušati kompletirati u narednom periodu.
Da li ste zadovoljni radom direktora?
– Ja sarađujem s njim nekih godinu dana i to vrlo korektno. Naravno, svaki čovjek ima neke vrline i mane. Mislim da se on više profilirao ka dijelu posla vezanom za licenciranje Kluba, registracije igrača, saradnju sa Savezom i neke administrativne stvari koje više liče na posao sekretara, mada ne treba zaboraviti činjenicu da je sve ove godine radio korektan posao. To se ogleda i kroz dobivanje licence za evropske nastupe. Vrlo vjerovatno ćemo raspisati javni konkurs za izbor novog direktora Kluba. Idemo u tom smjeru da imamo i sekretara i sportskog direktora i direktora. To iziskuje troškove, ali vjerovatno ćemo u budućnosti imati upravo to, pa da se i taj operativni dio posloži. Ne treba samo kritikovati, treba gledati i pozitivne osobine kod ljudi.
Šta je sa skautingom i planovima za razvoj vlastite akademije?
– Riječ akademija znači da imate ograđen prostor, školu, internat u kojem će djeca jesti, spavati, boraviti i za to treba mnogo novca, investiranja i sl. Ja govorim o normalnim stvarima i o nečemu za što mogu potvrditi da će biti, a ovo su, u ovom trenutku, stvarno nerealne stvari. Moramo raditi na jačanju infrastrukture i jačanju omladinskog pogona te davanju više prostora takvim igračima, a mi smo to pokazali i potpisivanjem ugovora sa dva juniora i tri kadeta. Evidentno je da se mi oslanjamo na takve stvari. Za sada imamo dobar teren s plastičnom travom, ali trebamo uložiti i osposobiti travnati teren te, trenutno, na taj način razvijati naše igrače.
Stanje sa dugovima?
– Obaveze prema Poreznoj upravi su 1.100.000 KM po osnovu glavnice i 1.200.000 KM za kamate. Trenutno se radi na tome da se klubovima oproste kamate, a da se glavnica plaća u ratama kroz petnaest godina, pa da se tako vrati dug. Nadamo se da će taj prijedlog izmjene propisa proći. Evo, mogu se i pohvaliti da je taj prijedlog i iniciran u našem Izvršnom odboru, kao i da je jedan član našeg Predsjedništva na sebe preuzeo obavezu da tu inicijativu predloži i u Parlamentu FBiH pa ćemo vidjeti da li će biti sluha za to.
– Prema tome, imamo tu obavezu od 2.300.000 KM. Postoje još obaveze prema radnicima od nekih 200.000 KM, zatim prema trenerima i igračima, uključujući i premije za ranije godine (2011, 2012…) od nekih 200.000 KM. Ukupno dolazimo do cifre ukupnog duga od 3,5 miliona KM, ali je od toga 2,3 miliona za poreze za koje se nadamo da ćemo ih riješiti na navedeni način. Dodat ću, a to je vrlo važno, da imamo i potraživanja od 1.200.000 KM. To su slučajevi Šehić, Adilović, Cocalić i Hajradinović.
Da li ćemo dobiti licencu za evropske nastupe?
– Dobili smo je prošle, zašto ne bismo i ove?
– Rekao sam šta smo sve uradili i nema razloga da je ne dobijemo. U puno boljoj situaciji smo sada nego prošle godine. Istina je da još uvijek zavisimo od pojedinaca i njihovih potpisa, ali smo smanjili obaveze i nadamo se da ćemo i ovaj put uspješno okončati licenciranje. Narednih godina može doći do ozbiljnih problema, jer UEFA može uvesti strožije mjere, tj. da više ne dozvoli reprogramiranje obaveza (što imamo sa Poreznom upravom FBiH). Tada bismo bili u nezavidnoj situaciji. Zbog toga je vrlo važno da ovaj prijedlog izmjene Zakona, vezan za sportske klubove, dobije potrebnu većinu u Vladi FBiH i Parlamentu.
Da li smo aplicirali za UEFA program poboljšavanja uslova na stadionu i, ako jesmo, na šta će se potrošiti ta sredstva?
– Aplicirali smo. To je program UEFA-e u kojem je predviđena pomoć od 90.000 eura za infrastrukturu klubova koji se najduže takmiče u Premijer ligi BiH. Pored toga smo morali dostaviti i potvrdu da će lokalna zajednica učestvovati s najmanje 30% sredstava i to je nekih dodatnih 50.000 KM od Općine Novo Sarajevo. Ukupna investicija u stadion će tako biti nekih 230.000 KM. Napravili smo projekat od 30.000 do 40.000 KM za automatske prskalice na terenu, dok će ostalobiti uloženo u svlačionice, novinarske sale i u zapadnu tribinu.
Stadion Grbavica?
– Mi smo u februaru imali sastanak sa predstavnicima Općine Novo Sarajevo koja je nosilac projekta. Oni su nam prezentovali idejno rješenje. Nakon toga smo imali još dva sastanka. Na tim sastancima su bili prisutni svi nivoi vlasti, jer je dogovor takav da budu uključena i država, i kanton, i općina, i Nogometni savez.Trebao se formirati stručni tim koji će napraviti „pismo namjere“ i regulisati te međusobne odnose, jer Željo daje imovinu, oni novac pa da se vidi na koji način će se napraviti pravni okvir za naprijed navedeno.
– Pored toga je potrebno napraviti i izvedbeno rješenje, nakon kojeg će se tačno znati koliko novca za šta treba. Za samo izvedbeno rješenje je potrebno nekih 150.000 KM. Općina je za 2013. godinu izdvojila ta sredstva u budžetu, dok Kanton i Federacija, i pored obećanja Premijera i ministara, nisu uspjeli ispuniti obećano. Ova sredstva su i u 2014. našla mjesto u budžetu Općine Novo Sarajevo, ali od Kantona i Federacije, zbog situacija kakva jeste, nemamo nikakvih povratnih informacija oko toga šta od njih možemo očekivati u ovoj godini. U narednih desetak dana ćemo organizovati sastanak stručnog tima za taj projekat, nakon čega ćemo aplicirati prema kantonu i Federaciji, tj. podsjetiti ih na dato obećanje.
– Nakon izvedbenog projekta mi ćemo tačno znati koliko nam je čega potrebno, a što se tiče FK Željezničar, mi nemamo nikakvih problema. ZK izvadak je na nama, mi smo vlasnici stadiona. Što se nas tiče, izgradnja je mogla početi jučer. Vidjet ćemo šta će se desiti ove godine i na osnovu toga ćemo donijeti konkretne zaključke, a javnost i navijači će detaljno biti upoznati o svemu.
Kada će navijači imati bolje uslove na stadionu?
– Svi smo svjesni u kakvom je stanju naš stadion pa se zato svih ovih godina i insistira na izgradnji novog. Da li može bolje? Može, naravno. Ja ću vam reći šta smo mi uradili na samom početku mandata.
– U februaru smo betonirali jedan dio na jugu, na samom ulazu, jer je bilo nekih 5-6 metara zemljane površine koja bi se, kada pada kiša, pretvorila u blato. Kompletan lim oko terena, koji se koriste za reklamiranje naših sponzora, kao i veliki portali na istoku su promijenjeni (investicija od oko 10.000 KM). Očišćen je korov, kao i sve stolice na stadionu ručno (tri puta tokom sezone).
– Što se tiče WC-a, od ljudi koji rade u klubu sam dobio informaciju da je u proteklih deset godina sve bilo renovirano dva-tri puta, ali i da se isti vrlo brzo demoliraju. Mi smo neodgovorni prema svojoj imovini. Vidjeli ste nedavno i da čupamo svoje stolice, bacamo baklje i time direktno nanosimo štetu svome Klubu. Ne razmišlja se da to neko mora platiti. Ko je taj neko?
– Poštujmo ono što imamo. Postavlja se pitanja kada će se renovirati WC, a ne ko je sve to demolirao? Ovo je imovina svih nas. Jedino što vam mogu potvrditi sa sigurnošću je to da će se ranije spomenutih 230.000 KM tokom ove godine uložiti u renoviranje stadiona.
Zašto su ulaznice ovako skupe?
– Postoji namjerna razlika između godišnjih i pojedinačnih ulaznica. Cjenovno smo željeli nagraditi naše članove i one koji imaju godišnje ulaznice, jer su oni naši najvjerniji navijači, a ujedno i naša pregovaračka snaga u pregovorima s potencijalnim sponzorima. Zar je puno dati 50 KM pa gledati dvadeset utakmica na jugu? To je 2,5 KM po utakmici.
– Samo ću još reći da prihodi s utakmice skoro da ne mogu pokriti trošak njene organizacije. Još kada tome dodamo kazne…
Kakav je prema Statutu kluba status navijača u Predsjedništvu, a kakav u Skupštini?
– U Skupštini kluba mislim da imaju dva predstavnika navijača, a nekoliko puta je na sjednici Predsjedništva prisustvovao i sekretar udruženja navijača. Imali smo izuzetnu saradnju po pitanju evropskih utakmica. Sve karte smo dali udruženju navijača. Navijači su ispoštovali dogovore i ja im se na tome zahvaljujem. Ovdje želim pohvaliti naše navijače za „nastup“ u Češkoj. Sve pohvale su stigle i od njihovog Ministarstva unutrašnjih poslova, a odnose se na ponašanje naših navijača prije, za vrijeme i nakon odigrane utakmice. To je nešto što treba da promoviše naš Klub, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Evropi, a ne baklje i huliganstvo. To su davno prevaziđene stvari.
Kakvo mišljenje imate o privatizaciji kluba?
– Mi smo klub koji ima šta prodati. Mi smo klub koji i vrijedi, klub koji je osnovan 1921. godine, klub koji ima svoju imovinu, historiju, brend… Mi imamo puno veću odgovornost od drugih klubova, jer imamo svoju imovinu koja vrijedi između 15 i 20 miliona. Puno više vrijedimo nego ove cifre koje se danas pominju.
– Naravno, svako ulaganje je dobrodošlo, ali mora biti sve transparentno, tj. moramo znati ko kupuje, šta se kupuje, za koje novce i kakve su namjere tog investitora u budućnosti. Da bi se to eventualno i desilo, prije svega se mora promijeniti Statut, a to je već u nadležnosti Skupštine.
Imamo li neki partnerski Klub?
– Nemamo ništa zvanično. Međutim, evo, naš kapiten kadeta i kadetski reprezentativac Emir Ćutahija, ide u kamp Liverpoola. Znamo da je i Armin Hodžić, također, bio u istom kampu (potpisao je i Ugovor sa tim slavnim klubom). Ja sam više za tu međusobnu saradnju na osnovu kvaliteta, a manje za tu neku formalnost.
Kako ocjenjujete rad zaštitarskih agencija? Trebaju li i oni snositi posljedice kazni zbog baklji?
– Maloprije sam naglasio, mi smo zaštitarskoj agenciji dugovali 60.000 KM. To je oko deset do dvanaest utakmica. Tada niste u stanju ocjenivati nečiji rad, nego taj neko može vas ucjenjivati. Mi svi volimo Želju i zašto će nam uopće zaštitarska agencija. Da pronalazi baklje? Svi znamo koliko baklje štete klubu. Ljubav prema klubu se pokazuje kupovinom članske karte, prisustvom na utakmici, navijanjem grlom i dlanovima.
– Još bih dodao i to da dosta ljudi gleda strane lige. Gledaju Liverpool, Chelsea, Real i onda dođu na Grbavicu upoređivati. Naravno da su nezadovoljni. Dajem kao primjer, zašto niko ne gleda utakmicu Freiburg – Greuther Fürth ili Cesena – Pescara? I to su utakmice iz najboljih liga na svijetu, pa ih niko ne gleda.
Kako klub misli riješiti problem preprodaje karata prije utakmice?
– Ono što je Klub mogao da uradi, uradio je. Jedna firma štampa karte, druga prodaje, treća očitava bar kodove. Sad ja postavljam pitanje, šta smo mi kao navijači uradili? Zašto kupujemo tu kartu? Karte se uvijek prodaju u našim kućicama i ne vidim razlog za kupovanje karte mimo tih prodajnih mjesta.