Fanovi zvanične facebook stranice FK Željezničar će imati privilegiju da uživaju u mnogim zanimljivim sadržajima vezanim za najdraži Klub. Takvim bismo sigurno mogli okarakterisati i ekskluzivni intervju sa glavnim menagerom FK Željezničar i najtrofejnijim trenerom u historiji našeg kluba. U nastavku pročitajte prvi dio razgovora, u kojem, samo za vas, Amar Osim govori o igračima, svojoj i motivaciji ekipe, napretku kluba, Predsjedniku…

Gospodine Osim, koliko često posjećujete internet?

Svaki dan. Po nekoliko minuta (smijeh). Čitam malo vijesti, mailove prelistam, ništa previše. Nemam vremena.

Trenutno najakutelnija tema u klubu je ostavka Predsjednika Sabahudina Žuje, koja je odbijena. Koliko bi uopšte eventualne promjene u rukovodstvu Kluba mogle utjecati na Vaš status?

Kad se s nekim svaki dan čuješ i radiš par godina, nije ti svejedno kad ode. Nije isto raditi sa nekim sa kim si navikao i sa nekim novim. Ali, u dobrom, razvijenom klubu, što težimo da budemo, dešavaju se takve promjene. Neko se zasiti, neko nema vremena, neko nema ambicija, neko ne radi dobro svoj posao, pa dođe drugi. Dobro je što se to kod nas rijetko dešava. Ali se i predsjednik nekad mora promijenit. I trener će se nekad morat promijenit.

Šta je Vaša lična motivacija nakon svih uspjeha?

Motivacija je da dosegnemo nivo, gdje se možemo ravnopravnije nositi sa evropskim ekipama s kojima se takmičimo. Kad se takmičimo.

Po prvi put se u BiH dešava da ekipa, koja se pokazala dominantnom u domaćim takmičenjima, ostane na okupu. Do ove sezone su redovno glavni igrači najuspješnijih timova ekspresno završavali u inostranstvu.  Kakva je motivacija igrača da ponove sjajne rezultate?

To ćemo vidjeti na kraju sezone. Nadam se da su motivirani, a ako ne budu, nećemo imati nikakve rezultate. Naša je procjena bila da ako ih zadržimo, da ćemo ih moći održati motiviranim. Nekad je to rizik. Nekog ne prodaš, misliš da će dat još više, i on „pukne“. U svakom je poslu tako. U svakom klubu.

Od Vašeg povratka na klupu, Željezničar konstatno napreduje. Da li je taj napredak prisutan i ove sezone?

Pa nije velik, ali postoji. Samo što bismo svi mi volili da je to drastičnije i ubjedljivije. Ali ne može, jer je fudbal takav sport. Već sada smo dostigli takav nivo gdje nije lako praviti vidljive pomake. Lako je bilo prve godine kad si došao na ništa. Sad si već na nivou gdje svakih 2-3% napretka predstavlja puno, ali nije vidljivo golim okom.

Ekipa sutra igra prijateljski susret u Novom Pazaru sa istoimenim domaćinom. Koliko će nedostajati reprezentativci?

Nedostajat će što se sastava ekipe tiče, jer nemamo na tim mjestima mnogo alternativa. Pogotovo na bekovima. Tako da će biti teško sastaviti ekipu, a da bude kompetitivna. Ali eto, prijateljska je utakmica. Ne bi valjalo da je neka „prava“.

Da li je to šansa za novajlije, Tomića i Brkovića?

Jeste šansa da igraju više nego do sada. Do njih je hoće li je iskoristiti.

Kako ste zadovoljni novim igračima?

Ja sam to rekao i prije početka sezone. Antolović je pojačanje, a ova dvojica su prinove. I bio sam upravu, meni se čini.

Kakav je status Yoshide i kada bi mogao biti registrovan?

Imamo nekih administrativnih problema i moramo naći način da to riješimo. Nemamo pravo nikoga prijaviti, jer ne plaćamo porez. Jedno drugo vuče, a ne može igrati neprijavljen, kao stranac, tako da smo malo zapali u ćorsokak. Ali, naći ćemo neko rješenje. Ne znam kada bi to moglo biti.

Sulejman Smajić trenira već odavno. Kada očekujete njegov povratak?

Ne tako brzo. Možda će za mjesec dana biti u ful pogonu, ful ritmu. Ne vidim da bi ranije mogao igrati utakmice. Teško.

Povratkom Samira Bekrića, navijači su očekivali mnogo od njegove saradnje sa Zebom. Ipak, najčešće, kad jedan briljira, drugi je nešto manje vidljiv, i obratno. Rijeko se dešava da su u isto vrijeme, na istoj utakmici na visokom nivou. Nadopunjuju se.

Što nije ni loše, možda. Nisam uopšte razmišljao o tome, jer ih ne posmatram odvojeno od ostalih. Saradnja dvojice igrača me uopšte ne interesuje u nekom kontekstu pravljenja ekipe i analize. Tako da njih posmatram kao dva igrača od deset, koji igraju. Ne računajući golmana.

Obojica igrača su u medijima proglašena najboljim u šampionskim sezonama Kluba…

Nimalo me ne zanima ko je za šta proglašen. Dok igraju u službi ekipe, igrat će ili jedan ili dvojica ili nijedan. Igrali smo nekad i bez obojice, nekad samo s jednim, nekad sa obojicom… Moj je posao takav da ne moram voditi o tome računa. Za mene su oni brojevi. Bukvalno. I ako se ponašaju kako treba, nema nikakvih problema.

Kako ste zadovoljni napadačima? Koliko mladi Pehilj i Ramić mogu konkurisati Adiloviću ove sezone?

Nažalost, još uvijek nisu konkurencija. A sad nek oni misle što nisu. Tu su, a nisu tu. I realno nemaš još uvijek od njih neke velike koristi. Što i jeste i nije dobro. Dobro je što znaš da imaš jednog na kojeg se možeš oslonit, koji je važan, to je Adilović. A nije dobro jer su ova dvojica, nekad imam osjećaj, zadovoljna svojim statusom. Zadovoljni time što uđu pet minuta svaku treću utakmicu i igraju prijateljske.

Kako biste uporedili njih dvojicu?

Pa na kile, tu su negdje. Po kilama je Pehilj možda malo i jači. Drugačiji su to igrači, ali eto.

Po onome što javnost zna, krajem sezone ističu ugovori nekima od glavnih igrača. Kvesiću, Zolotiću, Adiloviću, Bekriću… Može li to predstavljati problem?

Produžit će. Nema ništa sporno. Mi još uvijek ne možemo potpisivat ugovore na tri godine, na četiri, na pet… Potpisujemo na dvije, što je pomak u odnosu na ostale klubove. Ali to nas dovodi u situaciju da ih moramo svake godine obnavljati. Po ugovoru od pet godina, kad kažeš igraču da će imati 5.000 platu, treba ti 300.000. I on će to da potpiše. Sad mi možemo raditi na taj način. Obećati takvu platu, pa će nas onda taj igrač tužiti za godinu i po’ jer mu nismo platili, pa ćemo ići na sud… A mi nismo takav klub.  Iz tih razloga ne potpisujemo ugovore na više od dvije godine ili tri godine. Kad imamo mogućnost, potpišemo na tri. Kad, naprimjer, dođe Benjamin Čolić, koji ima 600 KM početnu platu, kad je tek potpisao, onda može dobiti ugovor na četiri, osam ili dvanaest godina. A kad ti dođe igrač koji zarađuje 40 ili 50 hiljada godišnje…

Sa Zebom je ipak potpisan na tri i pol godine.

Pa jeste potpisan, jer se on već dokazao. Govorim o slučaju kada dođe igrač koji još uvijek nije provjeren. Jer, bez nekog velikog rizika za Zebu možeš računat da će za godinu, dvije, biti u rangu ovog što je sad.

Kada bi vam neko sada, nakon duple krune, ponudio da osvojite prvenstvo, bez kupa, da li biste pristali?

Pa iz čisto praktičnih razloga, da. I ne samo sad, nego uvijek. Jer titula je ono što je važno, a kup je onako lijep radi statistike. Ne podcjenjujem takmičenje, ali tako je. Titula donosi nastup u Ligi prvaka, priliku da se susretneš sa najboljim ekipama, što nije slučaj sa Ligom Evrope. Velika je razlika između ekipa koje igraju Ligu Evrope i Ligu prvaka. To ljudi malo zaboravljaju. Pogotovo naši ljudi. Ljudi koji su zlobni, u principu. Ogromna je razlika. U najelitnijem takmičenju imaš priliku da vidiš na čemu si, a ovamo se možeš nekad i provući, pa misliti da znaš nešto. Liga prvaka pokazuje pravo stanje stvari. Tu nema loših ekipa.

Kako ste zadovoljni podrškom navijača ove sezone?

Podrškom?! Molio bih da nas više ne podržavaju na način na koji su nas podržavali. Bukvalno smo više štete nego koristi imali ove godine. Tri domaće utakmice, 14.000 eura kazne. Od te podrške nemamo ništa, iskreno. Ne stavljam sve u isti koš, ali ne mogu ni pojedinačno govoriti „ti si dobar, ti nisi“. Ove godine nismo od njih imali neke prevelike koristi. Nismo ni prošle. Prošle smo imali malo navijača. Premalo u odnosu na rezultate koje smo postigli. Ove sezone imamo brojčano okej posjetu, ništa specijalno, ali kad svaku utakmicu platiš 8000 KM kazne… Za Maribor platiš 29.000 eura… Ne znam šta se dešava, ali nama takva podrška nije potrebna. Stalno smo u minusu. Svaku utakmicu. Čak i Maribor, gdje imaš 55.000 KM prihod od ulaznica, platiš 57.000 kazne. A gdje je tu još 14.000 KM za stadion Koševo, 10.000 za zaštitare… Protiv Borca minus, sad protiv Slavije minus… Ne razmijem gdje to vodi. Ovo je klub u kojem se maksimalno transparentno radi, koji je uspješan… I u predsjedništvu su prisutni članovi ispred navijača, zna se šta se radi. Ne kažem da radimo pravilno, ali smo transparentni. Šta je razlog da plaćamo kazne?! Iz kojeg razloga ću platiti 80.000 KM za 3 utakmice?! Znači, ponašamo se korektno, dajemo pristup svim informacijama, navijač sjedi tu i sluša tajne kluba… U pravom klubu za takvo nešto nema šanse. Igramo kako igramo, može uvijek bolje, ali trudimo se. U ovoj teškoj situaciji, u teškom okruženju… I onda dođu navijači i naprave ti 80.000 KM kazne. Šta bi bilo da ne igramo dobro, da nešto mutimo?! Ne znam šta mi kao klub više možemo učiniti. Imamo najjeftinije karte. Smiješnu cijenu godišnjih ulaznica. Nema nijedan prvak na svijetu sa jeftinijim kartama. Šampion Togoa ih nema. Uvijek imaš pristup. Na trening, na predsjedništvo, sastanak s kim hoćeš… U Engleskoj ne možeš prići igraču, treneru… I opet ne valja.

Finansijku situaciju dodatno pogoršava kašnjenje odštete za Ibrahima Šehića. U kojoj je fazi spor sa Mersinom?

To je na UEFA-inoj disciplinskoj komisiji. S tim što je to svota novca (475.000 eura bez kamata), koja za njihove pojmove nije tako visoka i ne smatraju da je to hitno. Nama jeste visoka. Sve je čisto, samo što još nije gotova potrebna procedura.

Šehićev klub će platiti i kamate?

Sigurno. Samo što mi sad nemamo ništa od toga. Nama odmah trebaju pare. Čitavu godinu čekamo i uvijek nam nedostaju.

Da li biste sada prodali nekog igrača Mersinu?

Bez para, ne bih. Naravno da ne bih. Ima klubova sa kojim nemamo loša iskustva, a opet ima i onih sa kojima moraš biti na oprezu.

Kako ste zadovoljni omladinskim pogonom? Belmin Vila i Haris Hajradinović kao ponajbolji igrači završe u Hajduku, Olimpicu… Koliko uopšte koristi prvi tim ima od mlađih selekcija?

To je stvar na koju čovjek ne može utjecati. Takav je zakon. Mlade igrače, dok ne potpišu profesionalni ugovor, možeš odvesti kako želiš. S tim da moraš na ime toga platiti neku kompenzaciju. Tako će i njih dvojica klubu platiti neku kompenzaciju, jer su tu proveli određeno vrijeme.

Kad smo kod kompenzacije, da li je moguć dogovor sa Olimpicom u vezi Bukvića, Pehilja, koji nisu potpisali ugovor, obzirom da i oni imaju naših bivših omladinaca, koji su pod „teretom“ naknade za treniranje?

Mi ćemo se ponašati kako mislimo da treba. Onaj ko bude htio poptisati Hajradinovića, morat će platiti. A on bi trebao potpisati ubrzo, jer je mlađi nego ovi naši.

U prednosti smo…

Tako je. Jer sa 23 godine prestaje obaveza da plaćaš, a Bukvić ima 22. Za godinu i pol ga možeš potpisati da nikome ništa ne plaćaš. A Hajradinović ima 18. Znači, moraš ga 5 godina ”vozat”, a to nije bio cilj… Cilj je bio da on ode tamo, jer je njegov menadžer ponudio nama nekakav ugovor, koji nama apsolutno nije odgovarao. Onda su ga oni prebacili u drugi klub u BiH, kako bi izbjegli međunarodnu kompenzaciju. Tu plaćaš nacionalnu naknadu, koja je puno niža. Ali i ta niža je sada poprilično visoka, jer je Komitet za normalizaciju prošle godine promijenio pravila. Tako da umjesto nekakvih četiri hiljade KM godišnje, svakom klubu plaćaš deset, dvadeset, pa nekad i trideset hiljada KM. Znači, kada bi Hajradinović htio potpisati za Olimpic, morao bi nama platiti nekih 90.000 KM. Eh sad, oni su njega iz inata odveli iz Želje u Olimpic i sad ćemo vidjeti šta će se desiti. Jer nama je svejedno. Što se nas tiče, on ne mora potpisati za Olimpic. Nama je bolje da potpiše za nekog drugog, u inostranstvu, a onda idu međunarodne tarife, od po 30.000 eura godišnje… Naprimjer, mi smo za Višću platili banovićkoj Budućnosti 14.400 KM na ime kompenzacije za trening.  Tri godine po 4.800. A prodali smo ga za 450.000 eura. Hajradinovića će tako „vozati“ dok ne dođe prava ponuda, a isti je slučaj i sa Vilom. I njegov menadžer je hodao po bijelom svijetu i nudio ga. Bio je u Dinamu, otjerali ga i onda otišao u Hajduk. Tamo su mu rekli da će ga potpisati ako ima čiste papire. Onda je nazvao mene i pitao može li da meni plati 10.000 KM. Ja rekao da ne može. Plati 60.000, koliko te sljeduje. I onda su u Hajduku odustali od profesionalnog ugovora, pa mu dali stipendijski. I eto, umjesto što igra za juniore Želje, sada igra za juniore Hajduka, koji su slabiji od juniora Želje. Jako velik napredak u karijeri. Odlično! I onda kažu „otišao u Hajduk“. Nije, nego igra za juniore Hajduka.

Da li biste primili nazad nekoga od tih igrača?

Pa neke smo i primili. Mahir Karić je otišao u Češku sa 16 godina, pa se vratio, bio tu pola godine, pa opet otišao. Sad ga ne bismo primili, u ovim uslovima. Roditelji su ti koji ih loše savjetuju. Roditelji i menadžeri. Tako je mnogo igrača otišlo. Tako je Durak otišao u Njemačku, pa sad igra za Olimpic. Tako je i Sipović otišao u Rumuniju. Pa Hasanović, koji sad ne igra nigdje. Nije se pokazalo kao baš najbolja opcija. Tako je i Armin Hodžić otišao, pa su ga sad vratili u Želju na posudbu.

Kakav je njegov status?

On ima potpisan ugovor sa Liverpoolom, s tim što u Engleskoj ne može igrat, jer nema radnu dozvolu. Neće moći ni igrati, jer da bi dobio dozvolu, treba mu određeni broj nastupa za A reprezentaciju, a to je na „dođem ti“. Engleski klubovi tako imaju po 70-80 igrača na raspolaganju i onda ih šalju na posudbe, u državu gdje ne važi to pravilo. Imaju takvih par klubova u Belgiji. A sad je problem hoće li on igrati tamo u prvoj belgijskoj ligi. Bosanac, osamnaest godina… I onda su ga vratili nama, gdje trenira sa juniorima. Mi nemamo nekog velikog interesa da bude sa prvim timom, jer smo već dobili novac za njega. Kompenzaciju, za koju smo se nagodili. Koju su nam spustili ucjenjujući da će ga prebaciti u drugi klub, pa su platili pola od onoga što su trebali. Dobili smo 150.000 eura, umjesto 280.000. I sad ne znaju šta će s njim. Sad bi ga vratili nama, a nama nije u interesu da on igra. Zašto bi meni Hodžić igrao, koji je otišao, nije moj igrač, a ne bi igrao Pehilj?! Naprimjer. Tako da ćemo mi pokušati dogovoriti nešto s njima, pa da opet imamo neku korist. Ako oni hoće da on kod nas igra, onda neka plate ili… A, naravno, prvo pitanje je može li on i pomoći u ovom trenutku. Moći će za jedno godinu dana, ali sad ne bi mogao. Još uvijek je on dijete. Za jedno pola godine bi možda mogao nešto. Ali ja nemam interesa da ga forsiram. Zašto bih?! Da mogu reći „imam Hodžića“?! Ne zanima me to. Poslovno razmišljamo.

Da li je manji interes za forsiranje Bukvića i Pehilja, obzirom da nemaju profesionalne ugovore?

Ne. Njih imamo interes „gurati“. Sa njima nismo potpisali ugovore, jer bismo, recimo, za Bukvića morali platiti Olimpicu 30.000 i visočkoj Bosni 40.000 KM. Najmanje. Znači, za rezervnog golmana bih morao platiti 70.000 KM. Njih dvojica imaju amaterske ugovore, koji su inače ograničeni na godinu dana, tako da nismo zaštićeni. To je rizik. Imaš igrača na amaterskom ugovoru, ali može ići na kraju svake sezone. To je sad stvar procjene. Gdje bi uopšte išao?! I onda kada počne braniti, tada ga „ucijenim“ da potpiše profesionalni ugovor. Tako to ide. Tako svi rade. Sad ima takav ugovor koji mu niti popravlja status, niti ga kvari. Zašto bih ja plaćao Olimpicu?! Neću. Neka na drugom mjestu nađu pare.

Igrač iz našeg omladinskog pogona je jedan od najtraženijih u Evropi. Šta mislite o statusu Edina Džeke u Manchester Cityju?

Neće igrati kad se vrati Aguero, ali to je njegov izbor. Nigdje na svijetu neće moći imati veću platu, a da ne igra.

Mnogi navijači reprezentacije BiH smatraju da je Mancini subjektivan u selektiranju tima na štetu Džeke.

Garant je subjektivan! U tim velikim klubovima rade treneri skloni takvim stvarima. Inače to tako ide. Staviš nekog koji ne voli Bosance, ne voli muslimane, ne voli crnce… I takav ima 5-6 miliona eura godišnje. Baš takve stave. Da se s njihovim novcem igraju. Njegov trener je bio vrhunski igrač, trenirao velike klubove i fudbal ima u malom prstu. A Džeku svaki dan gleda. U oči. Šta jede, šta radi… I ako ga stavi da igra pet minuta, znači da je neko zaslužio da igra više.

Može li Džeko pružati bolje partije u Premiershipu?

Može. Nek ide u Southampton i igrat će stalno. Ali neće imati toliko novca. Čisto kao sunce. Neće ni bit prvak. Možeš da biraš. Pravila igre moraš slijediti, a ona kažu: možeš da igraš pet minuta i igraš kad Aguero ne igra. Sad zasad. Nije on u situaciji da može nešto diktirati, jer ljudi su ga platili. Mora da šuti i radi. Nema status kao Ronaldo, naprimjer, pa da može reći da je nezadovoljan i da hoće da ide. Kako se ti zoveš? Džeko. Koji si igrač? Osamnaesti. Treniraj i šuti. Nama je Džeko nešto, a njima je samo običan igrač. Osmi po plati. Cityju je 30 miliona kao nama 20 hiljada. Mi od toga pravimo nešto jer je on naš reprezentativac i najbolji igrač, dok mi iz Želje imamo neke druge interese da on ide, ali, iskreno, on je u situaciji u kakvoj se nalazi mnogo igrača na današnjem vaktu. Imaš ugovor i šuti.