Bivši fudbaler Željezničara, Milan Gutović, od prošle godine obavlja trenerski posao u Omladinskoj školi FK Željezničar, a sa Milanom smo razgovarali o igračkoj karijeri, tadašnjoj sjajnoj generaciji, Ivici Osimu, trenerskom poslu i Omladinskoj školi.

Milan Gutović je rođen 5. augusta 1962. godine u Sarajevu. Prošao je nekoliko selekcija Omladinske škole kluba sa Grbavice, a potom je potpisao i profesionalni ugovor. Za prvi tim je igrao od 1980. do 1986. godine. Ubilježio je 41 zvanični nastup. Od augusta prošle godine Gutović je trener u Omladinskoj školi, a uporedo je pomoćni trener u ženskoj A reprezentaciji BiH.

Milan je u uvodu govorio o svojoj igračkoj karijeri i prvom profesionalnom ugovoru sa FK Željezničar.

– Moj otac, inače vatreni navijač FK Željezničar, prvi put me odveo na trening mlađih selekcija. Bio sam oduševljen radom na treningu tako da sam i ja postao dio te plave porodice. Prošao sam sve selekcije FK Željezničar, a pošto sam pripadao jednoj od najtalentovanijih generacija (Baždarević, Baljić, Samardžija, Čapljić, Škrba, Matković, Ćurić) potpisao sam i svoj prvi profesionalni ugovor i ostvario dječački san. U Želji sam proveo pet sezona u profesionalnom pogonu od 1980. do 1986. godine. U to vrijeme potpisati profesionalni ugovor kao junior bilo je skoro nemoguće. Potpisati ugovor sa mojom prvom ljubavi za mene i moje drugare bilo je nešto sveto, veličanstveno i mislim da je to bila nemjerljiva ljubav koja će ostati u meni do kraja života, rekao je Milan Gutović za fkzeljeznicar.ba.

Foto: Armin Herić, fkzeljeznicar.ba

U vrijeme igranja Gutovića za prvi tim, Željo je imao sjajnu generaciju. Milan ističe da je bila privilegija dijeliti svlačionicu sa takvim asovima.

– Da, igrao sam u možda najboljoj generaciji u to vrijeme (sem šampionske ekipe). Privilegija je bila i čast igrati tada sa šest reprezentativaca tadašnje države (Baždarević, Baljić, Čapljić, Mihajlović, Škoro, Šabanadžović). Igrao sam sa Samardžijom, Berjanom, Nikićem, Odovićem, Papricom, Komšićem, Matkovićem, Bahtićem, Čilićem, Saračevićem, Janjušem, Škrbom, Šuicom, Dželilovićem, Ćurićem i da još nekoga ne zaboravim. Volio sam igrati sa svima i bio sam veoma sretan čak i kada sam sjedio na klupi, jer je bila jaka konkurencija pa se u takvim uslovima trebalo izboriti za mjesto u prvih 11 odnosno 16.

Legendarni Ivica Osim je trenirao našeg sagovornika. O “šefu” Gutović ima samo riječi hvale.

– Moram pomenuti da sam imao najbolje trenere u tadašnjem stručnom štabu, pokojnog Veliju Bećirspahića zatim Mišu Smajlovića, Borisa Bračulja i „šefa“ kako smo tada zvali gospodina Ivicu Osima. Šta reći za takve trenere. Dovoljno je samo pomenuti njihova imena i odmah znate o kakvoj se veličini i kvalitetu tu radi. Ivica Osim je za mene najbolji trener na prostorima bivše države samim tim i reprezentacije koju je vodio, a i na tadašnjoj svjetskoj sceni, što je i dokazao svojim kvalitetnim radom od Grčke, Austrije i dalekom Japanu. Osim je dosta utjecao ne samo na mene nego i na sve igrače. Igrali smo već tada disciplinovano, ofanzivno i za gol više, a o tome govore i rezultati kako u domaćem prvenstvu tako i u evropskim nastupima. Mislim da je još tada bio vizionar sa pogledom unaprijed. Da je kojim slučajem malo mlađi i danas bi bio jedan od vodećih trenera u nekom od svjetski poznatih timova, rekao je popularni Guta.

Na pitanje da li postoji neki žal u karijeri Milana Gutovića odgovorio je da nikada nije trebao napustiti Grbavicu.

– Napravio sam grešku kada sam 1986. godine, prethodno odigravši najviše utakmica u jednoj od sezona, odlučio da promijenim sredinu i odem u ljubljansku Olimpiju i mislim da sam tu napravio veliku grešku. Tada sam trebao ostati u mom matičnom klubu i možda bi to bio potez koji bi odredio bolji tok moje karijere.

Pa, upoređivati današnji fudbal sa fudbalom koji se tada igrao je apsurdno. Tada se igralo više iz ljubavi i za puno manje novca. Danas je to nešto potpuno drugačije, fudbal je danas biznis, jer je u opticaju ogromna količina novca. Veliki klubovi su organizovani na puno većem nivou. Uslovi u kojima igrači treniraju i igraju su „nebo i zemlja“ u odnosu na tadašnja vremena. U modernom fudbalu u trenažni proces se već odavno umješala nauka. Sve to izgleda dosta daleko što se tiče nas i tadašnjeg fudbala. Mi smo dosta siromašni i mislim da to za sada ne možemo adekvatno pratiti, ali nam je ostalo da se nadamo što imamo ovakav mentalitet i određeni talenat.

Foto: Armin Herić, fkzeljeznicar.ba

Potom smo sa Milanom razgovarali o trenerskom poslu i Omladinskoj školi.

– U augustu 2017. godine sam počeo raditi kao trener u Omladinskoj školi. Moram istaći da se to desilo na inicijativu moga prijatelja, bivšeg saigrača iz pionirskih i seniorskih dana, Zorana Samardžije i vodećih ljudi iz uprave FK Željezničar. Ovim putem im se zahvaljujem što su mi omogućili da se vratim i radim sada kao trener u klubu moje mladosti i mojoj prvoj i jedinoj „fudbalskoj ljubavi“. U klubu sam odlično prihvaćen i osjećam se odlično. Vrlo kratko sam tu, ali mislim da imam šta da pokažem tim mladim momcima. Pokušaću da od njih napravim prije svega uzorne ljudske ličnosti pa tek onda dobre fudbalere kao što su to radili moji bivši treneri u tadašnjoj Omladinskoj školi (Luo Kranjc, Duško Bajić, pok. Suljo Kulović, Čiko Radović), kazao je Gutović dodavši:

– Trenutno treniram selekciju kadeta A 2002 godište, koja se takmiči u federalnoj ligi. Mi u klubu radimo dosta odgovorno i stručno. Što se tiče moga rada u kadetskoj selekciji on je isključivo vezan za Plan i Program Omladinske škole, a samim tim i periodizacije vezane za tu sedmicu i određeni vremenski i takmičarski period.

Milan je roditeljima poručio da dolaze na utakmice i da budu objektivno maksimalna podrška djeci.

– Neke specijalne poruke za roditelje nemam. Mogu im samo poručiti da dolaze na naše utakmice i da budu maksimalna podrška svoj djeci. Da budu realni i objektivni u procjeni fudbalskih mogućnosti svoje, a i druge djece. Podvlačim im da budu realni i objektivni jer su takvi bili i moji, a i roditelji mojih saigrača u tom vremenu. Ne možemo svi biti fudbaleri. Neko bi trebao biti ekonomista, pravnik, doktor, itd.

– Moram da naglasim da sam odlično primljen u Omladinskoj školi i zbog toga mi je drago. Družimo se, zajedno pratimo utakmice drugih kolega i njihovih selekcija, navijamo, lijepo nam je i ja sam zbog toga srećan. Radim ono što volim u svom klubu i jednostavno je to dobra atmosfera prave Željine plave porodic“. Nikad ne nedostaje pozitivne energije jer ima duha. Istakao bih trenera Omera Joldića i pohvalio naše juniore koji su učesnici Omladinske lige šampiona. Također, sve pohvale šefu našeg stručnog štaba prvog tima sa kojim imamo odličnu komunikaciju, koji je i započeo ovaj projekat sa juniorima, a sada odlično vodi i naš prvi tim. Promovisao je neke od igrača iz Omladinske škole i mislim da je to pravi put da ti momci osjete podršku i da znaju da su oni budućnost kluba kao što su to bile i prethodne generacije.

Pored kadetske selekcije, Milan i obnaša funkciju trenera u stručnom štabu ženske A reprezentacije BiH.

– Što se tiče mog dosadašnjeg trenerskog rada, mogu slobodno da kažem da sam u većini slučajeva radio sa seniorskim timovim, a manje sa mlađim kategorijama. Klubovi u kojima sam do sada radio su: Inđija, Mladost Apatin, Drina Zvornik, Biksit Milići, Škola fudbala Džaja i Slavija. Pored rada u FK Željezničar obavljam ulogu trenera, asistenta u ženskoj fudbalskoj A reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Moji trenutni planovi su isključivo vezani za moj matični klub i žensku fudbalsku reprezentaciju BIH.

Za kraj je Gutović poslao poruku navijačima Plavih.

– Za kraj, poruka navijačima od bivšeg fudbalera Plavih, a sada trenera u Omladinskoj školi kluba.
Moja poruka popularnim Manijacima je da i dalje budu najbolji kao i što su to do sada bili. Da nastave da podržavaju naš klub i da i dalje budu naš 12. igrač. Da iskreno podrže naš prvi tim kako bismo osvojili duplu krunu jer u ovom momentu imamo sve preduslove. Mi smo Željini, Željo je naš!

Foto: fkzeljeznicar.ba