Trener pretpionira i cicibana FK Željezničar je bivši fudbaler, Sanjin Mešić. Sa Sanjinom smo razgovarali o Newcastleu, Omladinskoj školi, treninzima, trenerskoj karijeri i navijačima.
Krenimo sa igračkom karijerom, kako opisujete svoju fudbalsku karijeru, veoma mladi ste okončali karijeru?
– Istina, rano sam okončao svoju igračku karijeru zbog raznih razloga, ipak, ni u jednom trenutku nisam zažalio zbog te odluke. Mogu biti samo ponosan što sam igrao dvije godine za najveći klub u Bosni i Hercegovini za FK Željezničar i mladu reprezentaciju BiH. Karijera u inostranstvu nije baš išla onako kako sam ja to očekivao, promijenio sam dosta klubova i u većini slučajeva sam bio prevaren od strane menadžera koji su me vodili u te klubove, tako da sam odlučio da napustim nogomet i posvetim se fakultetu koji sam uspješno završio i radio kao profesor u gimnaziji dvije godine, kazao je u početku razgovora Sanjin Mešić za zvaničnu stranicu FK Željezničar.
Ne možemo ne spomenuti utakmice sa Newcastleom, kako je bilo igrati protiv Shearera, Dyera i drugih tadašnjih zvijezda Svraka?
– Imao sa veliku sreću da baš ja budem taj koji će igrati umjesto našeg kapitena Bulenda Biščevića koji nije mogao nastupiti zbog žutih kartona. Neopisiv je bio osjećaj igrati utakmicu pred 40.000 navijača, a pogotovo što smo igrali protiv ekipe Newcastlea u kojem su igrale velike zvijezde poput Shearera, Dyera i ostalih. Iako su to sve bile svjetske zvijezde koje su nas jedva pobijedile 1:0, mislim da smo mi tu utakmicu bili bolja ekipa na terenu, naravno uz gromoglasnu podršku naših Manijaka koji su napravili nevjerovatnu atmosferu i bili naš 12 igrač. Posebno je bilo lijepo vidjeti da je cijelo Koševo bilo u plavoj boji.
Ove godine ste počeli raditi kao trener u Omladinskoj školi FK Željezničar. Kako gledate na provedeni period na Grbavici?
– Sad će godina dana kako radim u Omladinskoj školi FK Željezničar i veoma sam zadovoljan svojim radom. Mnogo su mi u tome pomogle i kolege koji su mi dali mnogo dobrih savjeta, tako da iz dana u dan sve više napredujem.
Trenutno trenirate nekoliko mlađih selekcija, o kojim dobima je riječ i možete li opisati sedmični rad jedne od kategorija koje trenirate?
– Trenutno treniram pretpionire (2006. godište) i one najmlađe dječake 2009., 2010., 2011. i 2012. godište. Pretpioniri su dječaci koji prvi put počinju igrati nogomet na velikom terenu 10+1 i osnovni zadatak je dječake što bolje prilagoditi da igraju svoju poziciju. Imamo četiri treninga sedmično i utakmicu vikendom. Ponedjeljkom je obično regeneracijski trening jer smo za vikend igrali utakmicu, utorkom je kondicioni trening, srijedom tehničko-taktički i petkom je trening manjeg intenziteta jer nam je utakmica opet za vikend.
O stvarima koje se moraju unaprijediti sigurno bi govorili o infrastrukturi, evo na koji način klubovi mogu doći do toga, da li je potrebna veća podrška raznih nivoa vlasti?
– Naravno da bi nam trebala veća podrška raznih nivoa vlasti da bi riješili pitanje unaprijeđenja infrastrukture i da nam djeca treniraju na što boljim terenima i u što boljim uvjetima.
Imate li neku poruku za roditelje dječaka koje trenirate?
– Moja poruka roditeljima dječaka koje treniram je da nastave ovako da bodre i navijaju za sve dječake na utakmicama kao i do sada.
Ko dolazi na utakmice i treninge osjeti familijarnu atmosferu među uposlenicima Omladinske škole, ko je zadužen od trenera za najbolju atmosferu, ko je po vama najstrožiji?
– Kod nas je toliko dobra atmosfera da ne mogu istaknuti nekoga posebno jer se uvijek svi zezamo i smijemo, a družimo se i van terena, tako da više vremena provedemo jedni sa drugima nego sa svojim članovima obitelji.
Koji su vaši planovi u budućem periodu što se tiče trenerske karijere?
– Trebao bih sada upisati UEFA A licencu, a nadam se da ću s vremenom napredovati i trenirati i starije selekcije, a onda i jednog dana i seniore. To su vjerovatno želje svakog trenera, ali ja ću se potruditi da svojim radom dostignem neke od svojih ciljeva. Koji će to biti, vrijeme će pokazati.
Za kraj poruka navijačima od bivšeg fudbalera Plavih, a sadašnjeg trenera u Omladinskoj školi?
– Kao prvo želim da im čestitam 30. rođendan i da ih bude još mnogo, da nastave da bodre i podržavaju Želju onako kako samo oni to znaju jer su Manijaci najbolji navijači u BiH, a i šire. Mi smo Željini, Željo je naš!