Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu Edin Džeko završio je kao drugi strijelac, sa jednim golom zaostatka za Holanđaninom Robinom van Persieom.

Član našeg Kluba je u deset utakmica postigao deset pogodaka, a u odlučujućoj utakmici protiv Litvanije, upisao je asistenciju, koju će, po vlastitom priznanju, pamtiti cijeli život, s obzirom na to da je donijela toliko radosti, kako njemu i suigračima, tako i svim navijačima BiH.

 –To mi je najdraža asistencija u karijeri i tako će i ostati do kraja moje karijere, jer taj gol smo čekali 70 minuta. Bilo je samo da ga neko gurne preko linije. Ja sam ovaj put bio tu da aisitiram, a Vedo da zabije, a kada ga je zabio…. Uhhh. Osjetio sam veliko olakšanje. Tih 70 minuta, koliko smo se patili, imali smo veliki pritisak u glavama. Igrali smo u grču i samim tim ne možeš da daš od sebe najbolje, nego kroz glavu prolaze jedan baraž, drugi baraž, strah od trećeg baraža. Međutim, kad je Vedo zabio gol svima nam je donio olakšanje i neopisivu sreću.

Sumirajući utiske nakon povratka u Manchester Džeko kaže kako još nije svjestan šta je reprezentacija BiH zapravo ostvarila, te da se polako navikava na činjenicu da su zmajevi u Brazilu.

Jutro poslije utakmice pitao sam se jesmo li zaista otišli u Brazil, ili sam sanjao. Na neki način ne mogu da vjerujem da smo uspjeli u onome što godinama želimo i čekamo. Sada smo u Brazilu i nekako čovjek još nije svjestan toga. Naravno, svi smo sretni i zadovoljni, ali još ni sami nismo svjesni šta smo zapravo napravili, kaže Edin i dodaje kako je nevjerovatan osjećaj sama spoznaja da će slijedeće godine, umjesto na odmor, ići na SP, a ne gledati ka kao do sada ispred TV ekrana.

– Osjećaj je… Ne znam. Nisam nikad takav osjećaj imao. Za mene je ovo nešto potpuno novo. Osjećaj je kao da smo u Brazilu (smijeh). To ti je onaj osjećaj, kada znaš da ćeš poslije naporne sezone, kada se obično odlazi na odmor, ovaj put ponovo trenirati. Međutim, ovi treninzi mi neće biti naporni i odmor ću rado zamijeniti pripremama za nastup na SP-u.

Džeko se osvrnuo na veličanstven doček na sarajevskom Aerodromu, te ispred Vječne vatre, gdje je njega i ostale reprezentativce pozdravilo preko 50.000 ljudi.

Nadam da će nas ovaj plasman na SP u nekom smislu spojiti. Da barem za vrijeme SP-a jednom budemo neka cjelovita i jedinstvena BiH. Svi dobro znaju šta znači ovaj plasman za ljude u našoj zemlji, što se najbolje primijetilo na fantastičnom dočeku. Bio sam impresioniran kada sam vidio masu ljudi koja nas je došla pozdraviti, objašnjava Dijamant, koji tvrdi da su on i njegovi suigrači mnogo toga naučili iz prethodna dva kvalifikaciona ciklusa.

– Imali smo loše iskustvo u posljednja dva kvalifikaciona ciklusa. Bili smo drugi, igrali baraž, a jedini razlog što nismo otišli na Euro ili SP, je nesreća. Ne može se smatrati srećom kada dva puta u baražu izvučeš Portugal. Oni su bili objektivno jači i to neko loše iskustvo iz tih kvalifikacija i osvajanje drugog mjesta, prenijeli smo na ove kvalifikacije, u kojima smo bili svjesni da ne smijemo biti drugi, već samo prvi. Zato smo u svakom meču igrali napadački i na pobjedu i nismo gledali kako se ko zove. Uvijek su bila u pitanju tri boda i to je ono što smo svaki meč htjeli. Uz taj kiks protiv Slovačke, sve ostalo je prošlo na najbolji mogući način.

Porazi od Portugala u baražu za SP i Euro ojačali su bh. tim, koji je očito naučio iz grešaka, a niko nije želio da nam se ponovi drugo mjesto, jer smo u play-offu ponovo mogli za protivnika dobiti Portugal.

Nije bilo nimalo lako podnijeti ta dva ispadanja. Sve je to billo u glavama tokom ovih kvalifikacija, a jednostavno smo sami sebi rekli da trebamo dati više od 100 posto, jer ne želimo da i ovaj put igramo baraž. To je lutrija, tako da smo u svakoj utakmici dali maksimum za pobjedu i zasluženo smo prvi, uprkos činjenici da imamo isti broj bodova kao i Grčka. Mnogi smatraju da nije bilo teško, s obzirom na to da nam je grupa bila laganije nego prije, ali mi znamo kroz šta smo sve prošli i zato sam sretan i ponosan što smo se uspjeli kvalifikovati, a veliku zaslugu za to imaju i naši navijači, koji su nas u velikom broju bodrili na svakom gostovanju. Uostalom, stadioni u Kaunasu, Rigi, Žilini bili su u bojama našeg tima, što je ostavilo veliki dojam na domaćine, ali i na sve u Evropi. Hvala im još jednom.

Jutro nakon utakmice, Edin je na svom Facebook fan pageu izrazio saučešće porodicama tragično stradalih navijača bh. selekcije u Poljskoj.

– U danima slavlja, postoje i oni koji tuguju, a i ja tugu dijelim s njima… Potresla me vijest da su trojica naših navijača izgubila život vraćajući se iz Kaunasa u BiH. Njihovim porodicama i najbližim šaljem najiskrenije saučešće, kao i porodici male Belmine, koja je izgubila bitku za život. Zauvijek ćete živjeti u našim srcima, tom prilikom napisao je Edin, dodajući kako preživjelom Adisu Ćoraliću želi što brži oporavak.

Otkako sam čuo za ovu tragičnu vijest, ne mogu prestati razmišljati o tim momcima, koji su nas pratili i davali nam podršku u svim gradovima u kojima smo gostovali. Bez njih se ne bismo ni uspjeli plasirati na SP u Brazil, a tamo će svaki naš gol biti posvećen njima. Neka im je laka zemlja bosanska, a njihovim porodicama želim sabur. Želio sam doći na dženazu, ali zbog obaveza u klubu nisam uspio, ali moje misli su uz porodice, koje su izgubile svoje najvoljenije. Njihova bol je ogromna i suosjećam sa njima i nadam se kako se slične tragedije više nikad neće ponoviti. Ti momci su nas zadužili da na SP-u damo sve od sebe i igramo za njih, a tako će i biti, rekao je na kraju Edin Džeko.