Željezničar se ponosi izdancima svoje škole, koji naš klub i državu uspješno predstavljaju širom svijeta. Uz Edina Džeku, vjerovatno i najuspješniji igrač koji je prošao omladinske kategorije Želje je Edin Cocalić. Zvanična stranica Željezničara vam donosi ekskluzivni intervju sa najmlađim kapitenom u historiji našeg kluba.
Cocalić je danas jedan od najboljih igrača izraelskog velikana Maccabija iz Haife, u kojeg je došao kao kapiten grčkog Panioniosa, gdje je za samo dvije godine ostavio izuzetno dubok trag.
Edin i danas prati dešavanja u svom matičnom klubu.
Pratim Želju koliko mogu. Mislim da i ove godine imaju dobru ekipu i realne šanse da odbrane titulu prvaka i Kup. Zadržali su okosnicu tima, igrači se dobro poznaju i, uz malo sreće, nadam se uspješnoj sezoni.
Period igranja za Željezničar mu je ostao u najljepšem sjećanju.
Bez da se ikome ulizujem, da se tako izrazim, vrijeme u Želji pamtim kao najljepši dio svog života. Tu sam proveo čitavo djetinjstvo, skoro pola života i nije bilo dana da nisam trenirao na Grbavici, na šljaci. Jedino ostaje žal što u prvom timu nije bilo značajnijih rezultata, iako smo imali dobru ekipu. Nažalost, neke druge stvari u klubu nisu funkcionisale, govori Cocalić, koji gol u pobjedi nad Sarajevom izdvaja kao najdraži trenutak igranja za Željezničar. Najteži momenat je…
Najteže mi je bilo kada nismo osvojili državno kadetsko prvenstvo, iako smo imali odličnu generaciju. Titulu smo izgubili na gol razliku, prisjeća se Cocalić, za čije su uspjehe zaslužni mnogi treneri.
Prvi trener mi je bio Predrag Pašić, u fudbalskoj školi Bubamara, a u Želji sam počeo kod Muniba Agovića. Njih dvojicu nekako i najviše pamtim, a bili su tu još i Ratko Ninković, Almir Memić…
Nezaobilazna tema je svakako i reprezentacija. Veoma je teško objasniti kako za Cocalića nikada nije bilo mjesta na spiskovima A tima. Čak i rezerve drugoligaša, te igrači koji se po godinu dana nisu bavili fudbalom, su uredno dobijali pozive, a fudbalera Maccabija, koji jednako kvalitetno pokriva pozicije stopera i zadnjeg veznog, selektor Sušić nije kontaktirao ni kada je imao samo dva zdrava defanzivca u ekipi.
Ne znam kako to da objasnim. Uvijek sam bio tu negdje i moje ime se često spominjalo pred objavu spiska za reprezentativne utakmice. Ne znam zašto nisam dobio šansu makar u nekoj prijateljskoj utakmici. Pa ni kada su neki naši odbrambeni igrači bili povrijeđeni. Već treću sezonu zaredom sam standardan i igram u poprilično jakom klubu. Ne znam šta da kažem. Nikad nisam komentarisao ništa vezano za spisak, jer to nije moj posao. Valjda ću u budućnosti dobiti priliku.
Reprezentacija uskoro igra kvalifikacioni meč u Grčkoj, gdje će u oba tima nastupiti bivši Edinovi saigrači. On smatra da bi i remi bio dobar rezultat za našu selekciju.
Biće teško u Atini. Grčka je nezgodna ekipa, koju krasi timska igra. I atmosfera na stadionu će biti odlična. Mi svakako nismo bez šansi, a po meni bi i bod bio dobar iz ove utakmice, smatra Cocalić, čiji Maccabi, u kojem je već imao priliku nositi i kapitensku traku, suprotno svim očekivanjima, bilježi loš start sezone.
Još uvijek ne mogu da shvatim ovako loš start. Pred početak sezone su nam svi predviđali da ćemo lagano osvojiti ligu, jer smo se dobro pojačali, imamo odličnu ekipu, novog trenera i sve u klubu perfektno funkcioniše. U nekim utakmicama nismo imali ni sreće, a ja se nadam da ćemo iz ove krize izaći jači. Prvenstvo je dugo i imamo vremena da ispravimo greške, uvjeren je Cocalić, koji se nada da bi mu se u Haifi uskoro mogao pridružiti i trenutni kapiten Željezničara, Muamer Svraka, za kojeg su se, kako kaže, u Maccabiju raspitivali u ljetnom prelaznom roku.
Na kraju se dotakao i ne baš najidealnijeg razlaza sa Željom, koji je obilježila suspenzija, nakon što se dvije strane nisu mogle dogovoriti oko produženja ugovora.
Što se tiče rastanka sa Željom, žao mi je što sam na kraju ispao negativac. Ipak, ja znam koliko volim klub i jedanaest godina provedenih na Grbavici nikad neću zaboraviti.
Pogledajte za kraj neke od najboljih momenata Cocalića u dresu našeg kluba.
