“Valjda bi bio red nagraditi dobar rad posjetom stadionu kada igra naš klub. Valjda je to u suštini i cijeli smisao ljubavi prema nekom klubu”, kazao je na jednom od navijačkih foruma vjerni navijač pod nickom Meshtar.

– Mnogo ljudi nažalost sa Željom održava isključivo platonski odnos. Znam, reći će jedni da možda ne igramo efikasno i atraktivno, ali eto opet guramo i na prvom smo mjestu. Od kada se fudbal nakon rata vratio u BiH, slabo sam koju utakmicu Želje na Grbavici propustio, pamtim i bolji, ali i lošiji fudbal. To je realno tako. Svakako ne idem gledati Želju zato što u njemu igra određeni pojedinac. Kada gledam Želju, na terenu su svi igrači. Od 1921.godine, pa do ovog dana. I oni najbolji, ali i oni koji nikada nisu trebali obući dres Želje. I svaki od njih je donio i ugradio nešto svoje u klub. Gledam tradiciju, gledam skoro sto godina uspona i padova. Gledam bolje poraze i sjajne pobjede. Gledam, jer ne mogu sa Željom da imam platonski odnos.

Ima nekih koji ne dolaze zbog ljudi koji su uključeni u rad kluba i vode klub. I toga je bilo uvijek. Sa raznim upravama. Priroda funkcionisanja kluba je takva. I svi oni su kroz postojanje kluba napravili i neke dobre i neke loše poteze. Jer Željo nije savršen, uostalom kao i život. Međutim, nikada neću shvatiti sve te izgovore da nešto voliš, a ne možeš učiniti minimum i doći na utakmicu. I ne mogu da nađem opravdanje ni izgovor za bilo koga ko traži razlog da ne dođe na utakmicu. Za mene je to način da se odmogne klubu. Za mene je to poraz ljubavi prema Želji.

Prije par godina bio sam prilično bolestan, zaglavio sam par mjeseci u krevetu. Krenule su evropske utakmice, a mene je bilo strah da li ću moći na stadion? Jer zamisli da se nešto spektakularno desi, a nisi tu. Nikakva televizija to ne može nadoknaditi i popraviti. Odem na stadion, tad se desio Metalurg. Znam, reći će neki, pa ispali smo, to je bio poraz. I možda su u pravu, ali Želju su kroz historiju puno više sazdali porazi nego pobjede. Ja ne mogu da ne budem na stadionu kada Željo gubi. To bi značilo da sam izdao nešto što volim.

Upravo je to razlog zašto se pravi Željovci uvijek prepoznaju kada se sretnu. Svima vam se desilo da upoznate nekoga ko voli klub i uhvatite se nakon sat vremena da ne prestajete pričati i raspravljati se o Želji.

A vi ostanite kući, volite iz daljine…