Još manje od 24 sata su ostala do prve evropske utakmice našeg Željezničara na našoj Grbavici nakon pet godina…

“Sinonim za naš Željezničar su emocije. Često kažemo kako i ono „e“ u „Željo“ znači „emocije“. Iz najljepše emocije je nastao. Iz raznih emocija je rastao, odrastao i ostario, stasavao, stasao i opstao. I svaki njegov naredni korak budi drugačije emocije. Tako je, evo, skoro 102 godine i sa time se moramo pomiriti. A emocije su, inače, veoma zafrkana stvar. Komplikovane i preteške za objasniti, a ko ne umije da vlada njima, brzo se nađe u problemu. Zbog toga nam se konstantno pričinjava da je i Željo komplikovan, nemoguć za objasniti i da problema sa njime nikada ne fali. Ali to je samo dokaz, možda i najbolji, koliko je Željo nešto najbliže čovjeku i ljudskosti, koliko je „normalan“ i „prirodan“, te zbog čega sada jeste tu gdje jeste.

U ovome trenutku, kada se već pažljivo bira šal koji će se sutra svezati oko vrata prije polaska na našu Grbavicu, emocije su na vrhuncu i potpuno izmješane. Ima tu, zaista, svega. Posebno se svega nakupilo u protekle dvije godine. Od gotovo totalnog knockdowna i ponora tada, do ljepote evropskih utakmica na Grbavici sada. Nema smisla, a ni potrebe, taksativno ili hronološki nabrajati šta se sve prošlo da bi se došlo do ovdje. Prije svega, ovo nije nikakvo podsjećanje na bližu i mučnu prošlost. Ovo nije čak ni podsjećanje na neke sretnije dane iz prošlosti. A ovo nisu ni očekivanja, zamisli, kaluklacije i računice za budućnost. Ovdje je samo riječ o sadašnjosti, o ovome trenutku i o jednoj emociji koja se izdvaja iznad ostalih i koja je, i de facto, i de jure, naša najveća obaveza.

Ponos!

Koliko smo svi, i pojedinačno, i kolektivno, ponosni na sutrašnje veče na Grbavici teško je ovodunjalučkim riječima opisati. A kako i ne bi bili?! Prethodnih nekoliko dana su izvještaji u medijima o našem klubu, našem stadionu, nama navijačima i sutrašnjoj utakmici, najblaže rečeno, uljepšavali po cijeli jedan dan, i to minimalno. Volja i želja svih navijača da makar i najmanje doprinesu ljepoti sutrašnje večeri, odnosno spektalu koji se sprema, je nešto što je gotovo nemoguće opisati. Ulaznice za utakmicu rasprodane dva dana prije same utakmice. Ima tu još milion razloga a još kada se na kratko okrenemo iza sebe i vidimo kakav je bio put iza nas do ovoga mjesta… Ponovo se pitam, kako i ne bi bili ponosni?!

Zbog čega je važno da osjetimo taj ponos?

Na taj način, i samo na taj način, ćemo vrijeme provedeno na našoj Grbavici i okolo nje sutra uvečer doživjeti onako kako jedino moramo da doživimo – kao najljepše ljetnje uživanje i nagradu za sve što smo skupa učinili u posljednjih par godina. I to je ono što mora da bude na prvom mjestu sutra uvečer. Naravno, bitna je utakmica. Bitno je ko će započeti igru, bitno je kako će ekipa odigrati, bitnan je ishod i bitne su mogućnosti u zavisnosti od ishoda. Ali utakmica kao utakmica bude i prođe. Na Grbavici ih je prošlo bezbroj i proći će duplo više od toga. Ali ova je utakmica u kojoj, prije svega i svih, navijači moraju da uživaju jer su dali baš sve od sebe da je dožive, jer su vjerovali da će je doživjeti kada niko nije i jer su je, na kraju, i doživjeli, preuzevši na sebe ulogu lokomotive koja vuče cijelu kompoziciju zvanu Željezničar. I za to im neopisivo hvala!

Kakva kod dešavanja gledali na terenu naše Grbavice i kako god utakmica završila, taj osjećaj vlastite zasluge za evropsku noć na Grbavici nakon pet godina i spektakl kojeg smo samo mi u stanju napraviti, ništa ne smije i ne može da zasjeni, naruši ili ugasi. Naravno, to ne znači da će podrška sutra biti skromnija. Naprotiv! Bit će ogromna, neopisiva i iz najvećih dubina srca. Ali osjećaj ponosa, pripadnosti i čiste ljubavi ništa neće moći da nadjača!

Zaslužili smo ovo. I još smo daleko od onoga gdje želimo biti, gdje moramo biti i gdje ćemo, na kraju, i biti. U to neka niko ne sumnja.

A sutra samo ponosno i hrabro!”

Almedin Halilović