FK Željezničar je gostovanjem u Češkoj Republici započeo novu sezonu. Iako su nas mnogi i prije polaska unaprijed otpisivali, naš tim je pokazao ono što je kroz generacije postalo prepoznatljivo za velikana s Grbavice. Igrači su protiv veoma jakog protivnika pokazali nepokorivi duh. Kako se to obično kaže, ostavili su srce na terenu boreći se za boje svog kluba. Uz određenu dozu sreće, koja je neophodna kada se igra sa snažnijim protivnikom, ostvaren je rezultat koji nam pruža kakve-takve šanse u revanšu narednog utorka na Koševu.
Ipak, ovom prilikom posebno želimo izdvojiti još jedan, vrlo važan faktor u postizanju ovog rezultata. To su naši navijači koji su prevalili dug put kako bi bodrili voljeni klub. Njih nekoliko stotina je čitavim tokom utakmice davalo dodatnu snagu igračima. Umjesto da klonu duhom nakon primljenih golova, a da se domaći tim razigra, naši momci su, nošeni fenomenalnom podrškom sa tribina, odigrali kao da umor ne postoji. Naprosto su osjećali obavezu da se oduže sjajnim navijačima i učinili su to „vraćajući se u život“ poslije primljenih pogodaka, najviše zahvaljujući pjesmi koja ih je vodila naprijed. O atmosferi najbolje svjedoče lica domaćih navijača koji nisu mogli vjerovati da neko toliko može voljeti svoj klub.
Pohvale na račun naših navijača su ovih dana stizale sa raznih strana, od organa sigurnosti u gradu domaćinu i samog kluba organizatora, pa do predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske s kojim je već drugu godinu uzastopno uspješno realizovan put kroz tu zemlju. Doprinos naših navijača dešavanjima na terenu je, još jednom ponavljamo, izuzetan.
Često se kaže da su navijači dvanaesti igrač nekog fudbalskog kluba. Međutim, naši navijači to nisu, jer bi to značilo da nisu dio prve postave. Naša stvarnost je potpuno suprotna. Mi zajedno nismo samo jači. Manijaci su dio nas, neizostavni dio prvih jedanaest, jer se svojom pjesmom automatski ugrađuju u svakog pojedinca koji ima priliku da istrči na teren. Tako je bilo u Plzeňu, a tako će, sigurni smo, biti i u revanš utakmici na Koševu.
Utakmicu, na veliku žalost svih nas, nećemo igrati na Grbavici, ali niko od nas ne sumnja da će atmosfera biti onakva kakvu svi vidimo kada zatvorimo oči. Neće biti lako, no zajedno možemo mnogo, čak možda i ono što je izgledalo kao nerealno. Uz želje da u veličanstvenoj sportskoj atmosferi zajedno stignemo do velikog rezultata, ovu zahvalu završavamo poznatim riječima:
„Širimo sve zastave i šalove, derimo grla i dlanove…“
M.D.
