Nakon što je prekucao bosansku i poljsku elitu, Štilić svoje majstorije danas demonstrira u ukrajinskoj prvoj ligi.

Možda i najbolji tehničar, dribler i asistent koji je od osamostaljenja BiH nosio plavi dres, trenutno pruža briljantne partije u ukrajinskom Karpatyju iz Lviva.

Iako je njegova momčad ove sezone, suprotno svim očekivanjima, zakoračila prema opasnoj zoni, Semir Štilić se s time ne miri i svojim proigravanjima i golovima drži svoj klub iznad vode.

– Sad zasad je dobro. Preriod adaptacije je iza mene i zadovoljan sam svojom trenutnom formom, kazao nam je Štilić na početku razgovora, u kojem je neizbježna bila usporedba poljske lige, koju je prevazišao sa Lechom i trenutne u kojoj nastupa.

– Razlike svakako da ima. Ovdje se igra brže i agresivnije, smatra plejmejker Karpatyja, koji očekuje povratak u nacionalnu vrstu, gdje je izgubio mjesto nakon suspenzije u Lechu, a koja je bila odgovor na njegovu želju za promjenom sredine i odbijanje novog ugovora.

– Mislim da je najbitnije bilo da opet počnem igrati, jer u Lechu nisam nastupao kada su me sklonili zbog nepotpisivanja ugovora i to je bio najveći problem. Sada kada imam klub, igram standardno i, hvala Bogu, dobro, naravno da očekujem povratak u reprezentaciju, jasan je izdanak naše škole, koji je već sada napravio zavidnu karijeru, zajedno sa mnogim Željovcima rođenim ‘86., ‘87. i ‘88. godine. Džeko, Cocalić, Zukanović, Šehić, Svraka, Jamak, samo su neki od sjajnih talenata koji su izašli iz našeg omladinskog pogona, a koji se imaju čime pohvaliti u dosadašnjem loptanju.

– Sa većinom njih održavam kontakt i čujemo se redovno. Realno je bilo da iskoči par igrača i napravi karijere, jer znamo da u Želji uvijek ima talentovanih momaka, komentar je Štilića na val nadarenih igrača rođenih krajem osamdesetih. Semir ne propušta pratiti ni igre tima sa Grbavice.

– Pratim koliko mogu i drago mi je da je Željo kao klub stao na noge za razliku od perioda kada sam ja igrao, kada je ljudima u klubu bio bitniji lični interes od interesa i napretka kluba. Drago mi je, jer Željo je veliki klub, koji ima navijače po cijeloj Bosni i Hercegovini.

Iako doba u kojem je igrao na Grbavici spada u rezultatski sušnije u historiji kluba, bilo je uspjeha koji su mu ostali u sjećanju.

– Najdraža utakmica mi je derbi sa Sarajevom u kupu, kada smo na Grbavici pobijedili sa 3:1, gdje sam namjestio tri gola, prisjeća se Štilić, kojeg smo pitali i koliko je realno da nekad u budućnosti ponovo uživamo u njegovim igrama u Dolini ćupova.

– Pa sad, koliko je realno da ću opet zaigrati na Grbavici, ne znam. Najbitnije je da me zdravlje služi, a Željo je moj klub. Vidjet ćemo. Sada kada pogledam Želju u odnosu na period kada sam ja igrao, ogromna je razlika u organizaciji kluba, došli su mnogo ozbiljniji ljudi i postavili prave prioritete. Napreduje se iz dana u dan u svakom segmentu, što mi je naravno drago kao navijaču i izdanku Željine škole, kazao je za kraj jedan od njenih najistaknutijih majstora.