Prethodnih nekoliko dana ste imali priliku postaviti pitanje za predsjednika Kluba, Almira Gredića. U nastavku pročitajte intervju sa odgovorima na vaša pitanja.
Jeste li zadovoljni radom Izvršnog odbora u 2013. godini?
– Ovaj Izvršni odbor je konstituisan prošle godine, 7. januara. U to vrijeme smo bili jesenji prvaci, bježali smo dva boda i na kraju smo prvenstvo završili kao prvoplasirani sa šest bodova prednosti. Igrali smo i finale Kupa, gdje smo na penale izgubili od Širokog Brijega. Nakon toga smo u novu sezonu ušli sa podmlađenim igračkim kadrom i sa novim trenerom, a sada smo opet jesenji prvaci i bježimo dva boda. Održali smo taj kontinuitet rezultata. Čak mislim da smo ove godine odigrali i najbolju međunarodnu utakmicu u posljednjih nekoliko godina. Rezultat je bio neizvjestan protiv jedne jako kvalitetne ekipe, što su pokazali i u grupnoj fazi Lige prvaka, kada su iza sebe ostavili CSKA. Možemo biti izuzetno zadovoljni zbog promocije naših mladih igrača.
– Što se finansijskog aspekta tiče, nama je budžet u 2012. godini bio tri miliona KM. Od ta tri miliona, 1.200.000 KM su bili prihodi od Džeke, tako da je naš realni budžet bio 1.800.000 KM. U 2013. godini smo budžet zaokružili na 2.100.000 KM, i to bez obeštećenja i bez ikakvih drugih vanrednih prihoda. Hoću da kažem da se, ako se izbaci prihod od Džeke, kao vanredni prihod, realni budžet povećao u odnosu na prethodni sa 1.800.000 KM na 2.100.000, odnosno za preko 16%. Mi za narednu godinu planiramo povećati budžet za još nekih desetak posto. Govorim o realnim stvarima, a isključujući obeštećenja, jer to nikad ne treba ulaziti u realnu cifru budžeta.
Radi li se na finansijskoj konsolidaciji Kluba i kakvo je stanje s ukupnim dugom?
– Odlično pitanje. Radi se na finansijskoj konsolidaciji Kluba. Na dan 31.12.2012. godine je zatečeno ne baš sjajno stanje, pogotovo kada su u pitanju finansije. Saldo je bio na nuli, a obaveze nagomilane. Novac od Džeke i UEFA-e je bio potrošen, a ostale su brojne obaveze. Mi smo u tom trenutku fudbalerima dugovali dvije plate (za novembar i decembar), trenerima četiri i po plate (posljednju su primili za august), a zaposlenicima smo dugovali osam plata (posljednja je isplaćena za april). Za jednu godinu rada ovog Izvršnog odbora, igračima je isplaćeno trinaest plata i na odmor su otišli sa primljenom novembarskom. Sada, kada dođu u januaru, dobit će i decembarsku platu. Trenerima je isplaćeno černaest plata za dvanaest mjeseci i njima se trenutno duguju još ukupno dvije i po plate. Radnoj zajednici je isplaćeno petnaest plata za tih dvanaest mjeseci.
– Pored tih obaveza, bili smo dužni i mnogim dobavljačima. Nijedna faktura od aprila 2012. do našeg dolaska nije bila plaćena. Morali smo sklopiti sporazume sa Elektroprivredom, Vodovodom, zaštitarskim agencijama, Centrotransom i drugima. Sporazum je bio takav da smo im usluge morali plaćati avansno, plus da im i dio duga plaćamo preko te avansne uplate. Npr. ako nam Centrotrans fakturiše 4.000 KM, mi smo morali platiti 6.000 KM. Morali smo potpisati takve ugovore jer smo, primjera radi, Elektroprivredi bili dužni 50.000 KM, zaštitarima 60.000 KM, Nogometnom savezu 76.000 KM. Reći ću i to da je Savez za nas platio kaznu od 56.000 KM za evropsku utakmicu sa Mariborom, a mi smo im to trebali izmiriti od sredstava koja primimo od UEFA-e. Međutim, mi smo i te pare potrošili, a dug prema Savezu je ostao.
– Kada se sve sagleda, mi smo u 2013. godini izmirili i obaveze iz 2012. u iznosu od 701.000 KM, a da nismo napravili nove dugove. Plaćeni su svi računi, zaključno sa novembrom. Za taj period je i državi uplaćeno jedanaest mjeseci poreza i doprinosa za uposlenike, a čisto da možete uporediti, prošle godine je za igrači kadar bilo potrebno 65.000 KM mjesečno, dok sada treba 50.000 KM. Za trenere je trebalo 17.000 KM, sada je to 13.000 KM. Za stanarinu 12.000-13.000, a sada je to 4.000-5.000.
– Kada se radi na podmlađivanju tima, konsolidaciji kluba i kada se promijeni trener, obično dolazi do pada rezultata, što je neminovno. Naša trenutna pozicija na tabeli samo pokazuje koliko je FK Željezničar jak i koliko imamo kvalitetan omladinski pogon, kao i koliko imamo dobrih igrača kojima samo treba pružiti šansu.
Koji su osnovni prihodi Kluba?
– Što se tiče prihoda Kluba, oni se sastoje od ulaznica, članarina, sponzora, marketinga i rentanja prostora. U 2012. godini smo od ulaznica imali prihode u iznosu od cca. 255.000 KM, u 2013. je to bilo cca. 400.000 KM. Prihodi od članarina su u 2012. bili 40.000 KM, a u 2013. godini 61.000 KM. Marketing i TV prava su u 2013.god godini donijeli 366.000 KM, a u godini prije 250.000 KM (a tada smo imali tri uposlenika zadužena za tu oblast). Rentanje poslovnih prostora je u 2012. donijelo 273.000 KM, a u 2013. godini 174.000 KM, s obzirom na to da smo morali izmiriti dug prema Epti pa smo kompenzirali, tako što smo najam od jednog poslovnog prostora preusmjerili na izmirenje tog duga. Od UEFA-e smo dobili 645.000 KM u 2012. godini, a sada 755.000 KM. Kada saberemo prihode u 2012. godini, dobijemo iznos od 1.800.000 KM, a u 2013. je to 2.100.000 KM.
Generalni sponzor?
– Trenutno imamo par većih sponzora (BSO, Cengiz, UniCredit i dr.) s ugovorima čija se vrijednost kreće oko 50.000 KM na godišnjem nivou. Pored njih imamo još dvadesetak “manjih” sponzora i njihovi ugovori se kreću između 3.000 i 12.000KM. I to je to.
– Mišljenje nas u Izvršnom odboru je da, ako bi neko bio generalni sponzor, u Klub treba uložiti oko 200.000 KM. Mi pravog generalnog sponzora nemamo još od Bosnalijeka. To je naš prvi i, nažalost, posljednji generalni sponzor u pravom smislu tih riječi.
– Tokom ove godine smo imali dvadesetak sastanaka sa svim vodećim firmama i brendovima u BiH, postoje i prezentacije koje smo pravili, a sve u cilju animiranja i propagiranja našeg Kluba. Međutim, danas niko neće dati novac, a da od toga i sam nema ekonomske koristi i ako mu se to ulaganje višestruko ne isplati. Sa 1.664 registrovana člana teško možemo biti interesantni potencijalnim sponzorima, ako se gleda samo finasijski aspekt naše saradnje. Pojam društvene odgovornosti kompanija i firmi (mada, naravno, ima izuzetaka) koje posluju u našoj državi je postala misaona imenica. To se pokazuje kroz sliku ulaganja u sport, kulturu, obrazovanje, jer mladi su budućnost svake države, a sportisti njeni najbolji ambasadori. Ovako se to još uvijek sve svodi na poznanstva, prijateljstva, a često i na čistu i iskrenu ljubav prema FK Željezničar.
Plaćaju li zakupci svoje obaveze?
– Zakupci svoje poslovne prostore plaćaju, s tim da je gornji dio, uslovno rečeno, devastiran i te prostorije se ni ne izdaju. Što se tiče donjeg dijela, 90% zakupaca uredno izmiruje obaveze, a ovih preostalih 10% uz kašnjenje, ali izmiruju.
Da li smo naplatili transfer od Adilovića?
– Sredstva od Adilovića još nisu u cijelosti došla do nas. Razlog je isti kao i kod slučaja Šehić. Trebaju biti uplaćene još dvije rate i to je nekih 50.000 eura.
Slučaj Šehić?
– Slučaj Šehić još nije naplaćen. Sud je u septembru presudio u našu korist, nakon čega su iz Mersina tražili objašnjenje presude. Objašnjenje im je dostavljeno 2. decembra i imali su pravo na žalbu od 3. decembra do 3. januara. Žalbom mogu, eventualno, samo prolongirati isplatu za nekih sedam-osam mjeseci. Kamate im idu, s tim da je sud odlučio da kamata ne bude 12%, nego 3-5%.
Postoji li ikakav dugogodišnji plan?
– Ovo je udruženje građana i imovina pripada svima nama. Dugogodišnji je plan kada neko ima sredstva, novac i čvrsto stoji iza nekog projekta. Mi se moramo (i ne samo mi, nego i sve zemlje Istočne Evrope) okrenuti svom igračkom kadru, stvaranju i prodaji igrača te od toga živjeti. Mi državi godišnje više platimo nego što dobijemo. Kroz PDV, kroz druge poreze, doprinose i naknade, mi smo u 2013. godini državi dali oko 230.000 KM, a dobili smo 150.000 KM.
– Racionalizacija troškova, sistematizacija radnih mjesta, prizvodnja te promoviranje i prodaja igrača iz omladinskog pogona, evropski nastupi u kontinuitetu… To su ključevi napretka.
Da se desi priliv novca poput onog od prodaje Džeke, da li biste Vi uradili nešto drugačije od onoga prije nekoliko godina?
– Poslije bitke uvijek ima generala. Evo, ako se desi priliv od Šehića, u svakom slučaju bih uradio nešto drugo, jer vanredne prihode nikada ne treba stavljati u redovni budžet. Ono što bih ja i Izvršni odbor Kluba prvo uradili je rješavanje situacije za sedam radnika koji imaju uslove za penziju. To je nekih 25.000 KM po radniku, a ukupno nekih 180.000 KM, koliko nam je potrebno da penzionišemo tih sedam ljudi. Te pare će se „vratiti“ za godinu-dvije tako što više neće postojati obaveze za njihove plate i doprinose.
– Druga stvar koju bih napravio s tim novcem je pomoćni teren. Uložio bih 100.000 KM u pomoćni teren, jer „šetamo“ i tražimo dobar teren, a kod sebe imamo odličnu lokaciju.
– Treća stvar bi bila, i to je nekih 30.000-40.000 KM, reflektori za teren omladinskog pogona. Imamo situaciju da pioniri, kadeti ili juniori nekad i čitavu sedmicu nemaju zajednički trening, a za vikend igraju utakmicu. Hvala Bogu, opet osvajaju prvenstva.
– „Sa strane“ bih stavio određeni iznos za tog nekog igrača koji bi bio stvarno pojačanje. Igrača treba dovesti samo ako je kvalitetan i ako će pomoći ekipi. No, ako će doći i sjediti na klupi ili ako neće pomoći ekipi, bolje je da umjesto njega tu bude neki naš junior. Istakao bih da je Željezničar uvijek najbolje igrao kada su okosnicu ekipe činila njegova djeca. To je bio slučaj prije rata, pa generacija 1997/98, kao i generacija u kojoj sam ja igrao. Treba dovesti kvalitetnog igrača, ali ne po svaku cijenu. I ko je danas kvalitetan igrač? Mi imamo u veznom redu Tomića, Jamaka, Svraku, Hasanovića, Zolotića i druge. Takve igrače nemate na tržištu. Nema ih u Premijer ligi, zato i jesmo na prvom mjestu. Mislim da nema razloga da tek tako plaćamo velike novce za nekog igrača koji nije znatno bolji.
– Još bih dodao da se Klub ne bi ni konsolidovao da se nastavilo trošiti onako kako se trošlio. U 2012. godini je Klub potrošio tri miliona KM i zadužio se još 700.000 KM. U prošloj godini su ostvareni prihodi od 2.100.000 KM, platilo se tih 700.000 (naslijeđenih obaveza), a plaćene su i sve redovne obaveze.
Zašto ste prihvatili ovaj posao?
– Prihvatio sam posao iz samo jednog razloga – zato što mi je Željo dao sve u životu. Deset godina sam bio u Želji kao igrač, na kraju i kapiten Kluba. Odškolovao me, odhranio me, stekao sam ime i prezime u ovom klubu i red je bio da pokušam nešto da mu vratim.
Koliko vremena provodite radeći u Klubu? Ostvarujete li neka primanja po tom osnovu?
– Nemam nikakvih primanja ni ja, niti bilo koji član Izvršnog odbora, već samo trošak. Trošak vremena i trošak u finansijskom smislu. Često, tj. svakodnevno se čujemo da bi Klub funkcionisao. Najmanje svakih 15 dana imamo sjednicu IO koja traje tri ili četiri sata. Mi Klub ništa ne koštamo. Klub, u biti, nas košta i to pokazuje našu odanost i ljubav prema njemu. Dobro bi bilo kada bi svi drugi dali neki skromni doprinos, pa barem kroz tu člansku kartu.
Sutra će biti objavljen drugi dio intervjua.