“Nakon izrazito burne sezone, i one prije nje, nakon dvije izrazito burne godine i nakon svega što smo naš Željezničar i mi skupa sa njime prošli, došao je trenutak kada svi zajedno moramo dati svoj maksimum kako bi ostvarili željeni cilj i na najbolji način završili, ne samo ovu sezonu, već prvi dio priče o zdravom i uspješnom Željezničaru – najvećoj želji svih nas.
Prije svega nakon velike želje, truda i zalaganja cijele ekipe i ogromne podrške navijača, a zatim i nakon nekoliko dobrih rezultata u posljednje vrijeme (što naših, što konkurenta), situacija u borbi za kvalifikacije za evropska takmičenja naredne sezone se promijenila u korist ekipe našeg Željezničara. Kup je završen, situacija na tabeli je i dalje konfuzna i mnogo je opcija u igri, ali u ovome trenutku se nećemo baviti time iz jednog i jedinog razloga – sve je u našim rukama. Ma koliko nam ovo zvučalo strašno, jer smo mnogo puta ispuštali iz ruku ono što smo imali, ovoga puta svaki strah mora da bude u potpunosti savladan i svaka prilika mora da bude maksimalno iskorištena.
Ekipu našeg Željezničara očekuju još dvije utakmice do kraja sezone – protiv Posušja na Grbavici i protiv Slobode u Tuzli. U drugačijim okolnostima bi se reklo da te utakmice spadaju u kategoriju „prosječnih“, a protivnici u kategoriju „lakših“. Ne samo da ovoga puta nije tako, već za naše dobro više se nikada ne smijemo baviti podcjenjivanjem, nadmenošću i bahatošću. Mnogo puta smo se opekli i ogriješili zbog toga. Prosječnih utakmica nema, svaka je podjednako velika i važna, a svaki protivnik zaslužuje posebnu pažnju, oprez i poštovanje. A posebno sada. Neko bi rekao da ne treba pretjerivati, da smo mi, ipak, Željezničar i da se uspjeh podrazumijeva. Međutim, samo ovakvim pristupom, i ekipe, i navijača, postavljaju se temelji za uspjeh kojem stremimo. Jer, kada je ekipa svjesna važnosti utakmice i mogućnosti protivnika, kao i svojih mogućnosti, i kada su navijači svjesni da ekipa može pobijediti samo uz ogromnu podršku, tek onda možemo pričati onome što se mora.
Što se tiče ekipe i svakog njenog člana, oni odlično znaju šta moraju. Oni odlično znaju da moraju dati i preko maksimuma svojih mogućnosti, fizičkih i psihičkih. Oni odlično znaju da moraju željeti pobjedu više nego išta drugo. Oni odlično znaju da za pobjedu moraju da se bore do posljednje kapi znoja, pa i krvi ako treba. Oni odlično znaju da moraju biti maksimalno istrajni i boriti se do posljednjeg trenutka bez obzira na sve. Moraju! Druge opcije nema!
Ali oni koji moraju biti na prvom mjestu, najveća pokretačka snaga i lokomotiva koja će sve vući naprijed su navijači našeg Željezničara. Da ne filozofiram, bez njih sve ovo, sam naš klub, ne bi imao nikakvog smisla. Jednostavno, navijači su Željezničar, a Željezničar su navijači. Navijači su tu zbog Željezničara, a Željezničar je tu zbog navijača. Ili, kako mi volimo reći: mi smo Željini, Željo je naš. I to posebno sada.
U ove dvije utakmice do kraja sezone, u situaciji kada imamo sve u našim rukama i sami odlučujemo o svojoj sudbini, ekipi našeg Željezničara nije potrebno ništa drugo osim navijača i njihove podrške. Ni pomoć drugih, ni zakulisne radnje, ni svakakve igre, ni nadljudske sile, ni materijalno, ni nematerijalno. Potrebni su samo navijači, u što većem broju i koji će biti onakvi kakvi samo oni znaju i mogu biti. I ništa više, niti išta manje od toga. To će biti i više nego dovoljno.
A naši navijači su davno pokazali kakvi znaju i kakvi mogu biti. Zahvaljujući njima, naš Željezničar je ostao u životu. Zahvaljujući njima, naš Željezničar se nalazi na korak do cilja kojeg su svi smatrali nedostižnim i nemogućim. Zahvaljujući njima, naš Željezničar je ubjedljivo najposjećeniji, najgledaniji i najpopularniji klub u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući njima, za našeg Željezničara se čulo u cijelome svijetu. Nemoguće je sve to riječima opisati… Ali to sada nije najvažnije. Iako je sve ono što je bilo čista ljubav, inat i ponos, sada je najvažnije da navijači urade ono što je njihova osnovna obaveza i ono u čemu im nema ravnih – dolazak na utakmicu i maksimalna podrška.
Dolazak na stadion u što većem broju se podrazumijeva i oko toga ne bi smjelo biti mnogo polemike. Tribine naše Grbavice, ali i gostujućeg sektora na Tušnju, moraju biti ispunjene do posljednjeg mjesta. Istina, rijetko smo u posljednjih nekoliko godina napunili našu Grbavicu do posljednjeg mjesta. Nekada nam se to čini i kao nedostižnim, iako je i ovako Grbavica najposjećeniji stadion u Bosni i Hercegovini. Ali mnogo, mnogo, mnogo puta smo nadmašili sami sebe, pomjerili vlastite granice i standarde i činili ono u što niko osim nas samih nije vjerovao. Zašto to ne bi bio slučaj i sada?! Svako od nas može doprinijeti tome na mnogo načina, a sada je to i obavezan uraditi. Naš Željezničar je to zaslužio, zaslužio je tribine Grbavice ispunjene do posljednjeg mjesta! A veća obaveza od punih tribina Grbavice, pa i gostujućeg sektora na Tušnju, je maksimalna podrška. U obje utakmice, od prve do posljednje sekunde, na sve načine, iz sveg’ glasa i sveg’ srca. Ekipi osim toga ništa više neće biti potrebno, uz ono što znaju da moraju to će biti i više nego dovoljno. Nama će biti još jedno neopisivo iskustvo i ono čime ćemo se tek ponositi. A svima ostalima lekcija o fudbalu, odanosti i ljubavi.
Mjesta za kalkulisanje nema. Ni kod ekipe, ni kod navijača. Bavljenje raznim predikcijama, kombinacijama i drugima će nas samo sputati u trenutku kada to sebi ne smijemo nikako dozvoliti. Istina, mnogo je opcija i kombinacija u igri u preostale dvije utakmice. I teško je ostati imun na to. Ali, ponovo, sve je u našim rukama! Za naše dobro, za dobro našeg voljenog Željezničara, i ekipa i navijači moraju u svojim glavama da imaju samo pobjede i samo maksimalnu borbu za te pobjede. I ništa drugo osim toga, bez obzira na sve! Samo time ćemo zadržati konce u svojim rukama do kraja. Onoga trenutka kada se odsvira kraj posljednje utakmice u sezoni, kada pogledamo konačni plasman, kada pogledamo unazad i vidimo šta smo prošli i gdje smo završili, svima će biti jasno koliko su te pobjede velike…
Nekada u toku sezone, nakon jedne loše utakmice i lošeg rezultata na našoj Grbavici, sa tribina je upućena poruka ekipi. Ona u tom trenutku možda nije bila zvučna, ali u mojoj glavi sada, kada je sve do nas, odzvanja poput velikog zvona: „Evropa nam je sada k'o titula!“ O tome bi se moglo mnogo diskutovati. Ali znam samo jedno – evropske utakmice na Grbavici ovoga ljeta bi sada bile najbolja nagrada za sve ono što je učinjeno u proteklom periodu, a posebno nagrada za sve navijače. Samo, nagrada se mora zaslužiti i ugrabiti. Do naše nagrade nam je potrebno još malo. Dajmo sve od sebe, učinimo sve što je do nas, zaslužimo je do kraja i ugrabimo je!
ZA ŽELJEZNIČAR!”
Almedin Halilović, 1921.ba, FK Željezničar
