Utakmicom protiv Radnika danas od 17 sati stavit ćemo tačku na još jednu nevjerovatnu sezonu. Sezonu u kojoj smo nakon dugo vremena imali snažnu koheziju i najviše zahvaljujući tome napravili novu istočnu tribinu i izborili plasman u evropska takmičenja pa će se nakon 13 godina evropske utakmice igrati Grbavici. A opet osjeti se gorak ukus u ustima. Najbolje je to opisao vjerni navijač FK Željezničar, Ake Čerkez, čiji post prenosimo u cijelosti.

– Svi nešto slave… Zrinjski što će ponovo biti šampion, Sarajevo što to neće biti Željo, Čelik opet što ostaje u društvu najboljih! Samo mi ne slavimo… Ne slavimo čak ni što ćemo ove godine nakon punih 13 godina evropske utakmice gledati na našoj Grbavici, a ne u nekom ukletom lavoru. Ne slavimo jer smo svjesni da smo to ove godine zaslužili najviše, ne zbog njihove igre na terenu, koliko zbog naše pjesme i zajedništva na tribinama… Zbog ljubavi u Dolini i oko nje, zbog ljubavi u svim djelovima grada od Mahale do Dobrinje, pa daleko i šire…
A kada si najbolji, najveći i najtrofejniji onda su i kriteriji visoki. Nama je neuspjeh biti drugi, treći, ne podići jedan pehar, tako je i uvijek će tako i biti!

Samo je od toga veći neuspjeh kada mi nismo skupa, kada nismo jedna porodica… Gledao sam Fatu dan poslije derbija kako plače. Sjedila je sama i plakala, kao da je sva ova sezona iza nas stala u te njene suze, koje su na kraju trebale biti radosnice… Danas opet želim da je vidim onako krezavu kako se smije, želim opet da vidim i Šemsu koji je i ovaj put autostopom iz Donjeg Vakufa došao da gleda svoju najveću ljubav. Želim da vidim svoju braću i drugove prije tekme. Onako jedni će na Jug, drugi na Sjever, Istok, Zapad… na sve strane našeg hrama. Grbavica je nama naša Meka i Medina, naše Međugorje, naša misa i naša teravija… Zajedno ćemo osluškivati rezultate s drugih terena, smijati se i pjevati, tugovati pa i bolovati opet ako treba, nije to ništa novo za nas…

Sve je laške kada smo skupa, kada smo svi tu, jer danas nam igra Željezničar!