Iz rubrike “Da li ste znali” danas se prisjećamo prvog Željinog reprezentativca i trećeg najboljeg strijelca u historiji, legendarnog Ilijasa Pašića.
Ilijas Pašić rođen je 1934. godine u Herceg Novom. Ipak, životni put ga dovodi na Pale gdje je i počeo igrati fudbal. Vrlo brzo sjajne prodore i odmjerene udarce primijetio je Branko Šalipur, bivši fudbaler Plavih koji je u tom periodu radio kao skaut i trener. Od sezone 1952/1953 postao je član FK Željezničar. Uslijedile su fenomenalne partije, bio je poznat po izuzetno snažnom udarcu i sjajnoj tehnici, ali ostaju u pamćenju onih starijih savršeni centaršutevi i lakoća s kojom je saigračima dijelio precizne pasove.
U Želji se zadržao sedam sezona, odigravši 174 zvanične utakmice na kojima je postigao 104 pogotka što ga na klupskoj listi strijelaca stavlja na treće mjesto. Ilijas Pašić je prvi Željin reprezentativac i prvi igrač iz SR Bosne i Hercegovine koji je poslije Drugog svjetskog rata obukao dres Jugoslavije. Debi u nacionalnom dresu imao je 17. oktobra 1954. godine protiv reprezentacije Turske. Ostat će u sjećanju da je u drugom poluvremenu zamijenio Todora Veselinovića i iz prvog kontakta s loptom postigao gol. Bio je član jugoslovenskog tima koji je stigao do četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj.
– Generacija u kojoj sam igrao u Želji bila je vrlo zanimljiva. Gotovo svaka naša utakmica bila je kvalifikaciona jer smo mnogo varirali u uspjesima. Takav je bio i sistem takmičenja, od najnižeg ranga u jednoj sezoni mogao si stići do najvišeg. Nama to nije smetalo jer smo od generacija Željezničara koje su igrale prije nas naslijedili borbeni igrački duh. Nikada neću zaboraviti naše navijače. Pratili su nas kad smo igrali utakmice bilo kojeg značaja. Najodanija je bila ona velika grupa sa stajanja. To je Željina vječna snaga. Mislim da se u njima ni danas ništa nije promijenilo. Dolazio sam na Grbavicu mnogo puta i poslije završetka igračke karijere i doživio isto navijanje. Kao što se Željin igrački borbeni duh prenosi s generacije na generaciju, tako se navijačka ljubav i strast prenosi s koljena na koljeno među navijačima. Kao narodna pjesma. Nije onda čudo što je Fudbalski klub Željezničar uvijek bio jedinstven, kazao je Ilijas Pašić.
Godine 1958. prelazi u zagrebački Dinamo, ali interesantna situacija prethodila je odlasku u Modre. Ilijas Pašić je otišao u Beograd, u Partizan gdje je imao zagarantovanu afirmaciju uz Bobeka i Zebeca i stalno mjesto u timu Jugoslavije. Ipak, u Beograd stiže Stevo Racić, tadašnji sekretar FK Željezničar i prenosi da je potreban Želji i da ga navijači traže. Pašić nije oklijevao, odbio je sjajnu ponudu Partizana i vratio se na Grbavicu gdje je dobivao ogromne ovacije.
– Došao je Stevo Racić u Beograd i rekao mi da me navijači traže, da sam potreban Klubu, te da bi bilo najbolje da se vratim i ja sam se vratio. Poslije toga doživio sam od navijača nečuvene aplauze i podršku, baš od onih sa stajanja i ja sam kao kapiten uvijek birao stranu koja me je kao lijevo krilo u prvom poluvremenu vodila ka tim navijačima. Uz njihovu podršku svaku utakmicu sam počinjao bez poteškoća, kazao je svojevremeno Ilijas Pašić.
U zagrebačkom Dinamu krenuo je odlično, nizali su se dobri nastupi, a doajen hrvatskog sportskog novinarstva Zvonimir Magdić sa sjećanjem opisao je igru Pašića na jednoj od utakmica:
– A Pašić, ne, ne sjećamo se da smo ikad vidjeli, da tokom čitave igre, netko tako prelazi nekoga! Nikada! Po petoricu u nizu bez otpora. Ako je Maradona složio na kup, na Mundialu, protiv Engleza petoricu, Pašić je, časna riječ, “pokosio” sedam Mađara! Sedam! A, na kraju, Pajo se navalio na jadnog Matraia, mađarskog reprezentativnog braniča i ‘vadio mu dušu i srce’.
U 26. godini svog života doživio je tešku povredu. Na susretu s Hajdukom dobio je udarac u glavu, zadobivši tešku i neugodnu povredu koja je zaustavila jednu sjajnu karijeru. Nastavio je karijeru u Austriji i Švicarskoj, ali nikada na svom nivou. Nakon završetka igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu. Počeo je u Brühlu iz St. Gallena, a potom preuzeo Rijeku s kojom je osvojio Drugu saveznu ligu i promovisao Riječane u Prvu saveznu ligu. Trenirao je još Slavonski brod, Gossau, Luzern i Altstatten.
Legendarni Željin fudbaler preminuo je 2. februara 2015. godine u Švicarskoj. Paja, počivaj u miru!