Nakon Simića, Samardžije, Stanića i Berjana, razgovarali smo s još jednim bivšim fudbalerom našeg Kluba, Gordanom Vidovićem.
Gordan Vidović je bivši fudbaler Željezničara. Za Želju je nastupao u periodu od 1988. do 1992. godine. Na Grbavicu je stigao iz redova FK Igman Ilidža. Početkom 1992. godine, Vidović prelazi u St. Gallen. Nakon toga igra u Belgiji za KVK Tienen i Royal Capellen, gdje je bio i najbolji klupski strijelac. U 1995. godini, Gordan potpisuje za Mouscron za koji je nastupao do kraja svoje karijere 2003. godine. Vidović je odigrao i šesnaest utakmica za reprezentaciju Belgije, od toga tri na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.
Gordan je trenutno u Belgiji gdje ima menadžersku agenciju.
– Živim u Belgiji već dugo vremena. U dužoj vezi sam sa našom Sarajkom, tačnije Ilidžankom. Zajedno sam, u saradnji s bivšim selektorom Belgije Georgesom Lekeensom, inače tvorcem ove sadašnje generacije Belgije koja je sigurno najbolja u historiji belgijskog fudbala, otvorio agenciju 4 Sports Begium za menadžerstvo, skautiranje i organizovanje trening kampova za mlađe igrače.
Željo je pravi gradski klub, sa fantastičnim navijačima.
– U Želju sam stigao iz Igmana s Ilidže. Ranije sam imao ponude Hajduka iz Splita i Sarajeva, ali sam se ipak odlučio za Želju i nisam se pokajao. Željezničar je pravi gradski klub, sa fantastičnom atmosferom koju prave navijači. Naravno, u početku sam imao tremu, jer sam došao u veliki klub sa velikom tradicijom, ali su me svi odmah prihvatili, što je i veličina Želje. U Želju su svi bili dobrodošli, bez obzira na to odakle su dolazili. Kada sam ja došao, tu su već bili: Nikola Nikić, Edin Bahtić, Dragan Škrba, Dušan Simić i, naravno, neki mlađi igrač pa sam se vrlo brzo uklopio.
Sastav Željezničara 1989. godine: Škrba, Simić, Gavrilović, Hadžialagić, Vidović, Bogdanović, Pavlović, Katana, Slišković, Ilić, Nikić.
Vidović kao najdražu utakmicu ističe svoj debi protiv Prištine.
– Bilo je dosta utakmica za pamćenje, derbija, ali ipak se moja prva utakmica za Želju, u kupu protiv Prištine, i ujedno moj prvi pogodak na toj utakmici ne zaboravljaju.
– Manijaci su izuzetni navijači i dosta moje raje je navijalo za Želju pa je i to stvaralo moje impresije. Sjećam se jedne anegdote. Bio sam u vojsci u Ljubljani kada je Željo igrao s Olimpijom. Na toj utakmici sam Đildi i ekipi unosio zabranjene rekvizite, jer se vojnici tada nisu pretresali na ulazu.
O bivšem saigraču, Amaru Osimu, govori u superlativima.
– Sa Amarom sam igrao čitav period u Želji i cijenio sam ga kao izuzetnog tehničara i inteligentnog igrača. Pravi filozof, ali i zabavljač cijele ekipe. Uvijek je bio zadužen za atmosferu u ekipi. Ovo što je napravio sa Željom je odlično i skidam mu kapu.
– Naravno da pratim Želju. To je obično preko TV prenosa i zvanične stranice Kluba.
Nastup na Svjetskom prvenstvu je nevjerovatan osjećaj.
– Za Belgiju sam na neki način slučajno nastupio. Sadašnji saradnik Lekeens, koji je tada prvi put bio selektor, me upitao da li želim igrati za Belgiju. Ja sam odmah prihvatio, jer se tada iz BiH niko nije ni sjetio da me nazove. Igrao sam na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine i to je zaista nevjerovatan osjećaj. Prelijepo je biti u društvu najboljih svjetskih igrača, a to će i reprezentativci BiH osjetiti u Brazilu. Klupski fudbal je jedno, ali je reprezentacija sasvim nešto drugo.
BiH može proći grupu na Svjetskom prvenstvu.
– Svaka reprezentacija koja se nađe na takvom skupu kao što je Svjetsko prvenstvo je kvalitetna, tako da nema laganih protivnika. Argentina je favorit, ali mislim da BiH može u drugi krug, jer je već pokazala da ima kvalitet. Mislim da će Pape Sušić posložiti kockice i tempirati formu igrača u pravo vrijeme.
