Treće kolo kvalifikacija za Evropsku ligu je već veoma ozbiljan nivo takmičenja za bh. klupski fudbal. Mnogi nisu očekivali da će se Željezničar naći u toj fazi, jer je Ferencváros pred međusobne susrete važio za favorita. Ipak, naši igrači su odigrali dvije sjajne utakmice i uspjeli su izboriti plasman u treće kolo i novi dvomeč, ovaj put sa belgijskim Standardom iz Liègea.

Željezničar se već dostojno predstavio Evropi i spasio je čast bh. klupskog fudbala za ovu sezonu. Četiri pobjede u četiri utakmice, i to uz gol-razliku 6:0, obradovale su sve naše navijače. Ako se tome dodaju i četiri utakmice iz prošle sezone, kada smo nesretno poslije dva remija ispali od skopskog Metalurga, slijedi da u evropskim takmičenjima nismo poraženi već osam susreta. Nažalost, u međuvremenu smo porazom započeli domaće prvenstvo, mada je očigledno da je trenutni fokus tima na evropskim utakmicama.

Royal Standard de Liège je jedan od najstarijih aktivnih klubova u Belgiji. Osnovan je 1898. godine od strane učenika katoličkog koledža Saint-Servais. Ime su dobili po istoimenom klubu koji je u to vrijeme djelovao u Parizu. S obzirom na to da se radi o gradu sa jakom industrijom, klub je imao stabilnost i brzo je napredovao. Prvi plasman u najviši rang takmičenja su ostvarili 1909. godine, a od 1921. su neprestano član najjače belgijske lige, po čemu su najuspješniji u toj zemlji. Među uspješnijim su i kada se govori o osvojenim trofejima. Do sada su osvojili deset titula šampiona Belgije, po čemu su četvrti, iza Anderlechta, Bruggea i današnjeg trećeligaša Union Saint-Gilloise. Posljednju titulu su osvojili 2009. godine, a još su dvanaest puta bili vicešampioni. Kada je u pitanju belgijski kup, pehar za pobjednika su osvojili šest puta (posljednji put 2011. godine), dok su devet puta poraženi u finalu. Četiri puta su osvojili Super kup, a jednom i Liga kup koji se više ne organizuje. Najveći evropski uspjeh je finale nekadašnjeg Kupa pobjednika kupova 1982. godine, kada su u finalu poraženi od Barcelone sa 2:1, a 1962. su došli do polufinala Kupa evropskih šampiona.

Kroz više od jednog vijeka postojanja, u Standardu je igrao veliki broj poznatih igrača. Ako zanemarimo one koji su igrali prije Drugog svjetskog rata, a među kojima je i Jean Capelle, najbolji strijelac kluba svih vremena, tu su legende ovog kluba i belgijskog fudbala Denis Houf, Léon Semmeling, Michel Preud'homme, Eric Gerets i Jean Thissen. Od onih koji su igrali u skorije vrijeme ili su još uvijek aktivni, vrijedi spomenuti imena kao što su sadašnji selektor Belgije Marc Wilmots, zatim Daniel Van Buyten, Émile Mpenza, Marouane Fellaini, Axel Witsel i Christian Benteke. Zanimljivo je da je za Standard igrao i Jean-Marc Bosman koji nije toliko značajan zbog fudbalskih rezultata koliko zbog sudskog procesa koji je doveo do onoga što je danas poznato kao Bosmanovo pravilo. Od internacionalaca, u ovom klubu su u prošlosti igrali Holanđanin Arie Haan, Nijemac Horst Hrubesch i Šveđanin Benny Wendt, a od mnogobrojnih igrača sa ovih prostora najpoznatiji su Robert Prosinečki i Silvester Takač. Tu je bilo i nekoliko igrača iz naše zemlje. Nama su svakako najznačanjiji Mišo Smajlović i Josip Bukal, legende našeg kluba, dok su tu još igrali i Džemaludin Mušović i Srebrenko Repčić.

U prošloj sezoni su prolazili kroz brojne probleme. U prvenstvo su ušli s najvišim ambicijama, ali stvari nisu išle očekivanim tokom. Promjenjivi rezultati su bili dovoljni samo za sredinu tabele pa su čak dva puta promijenili trenera. Tek je treći – José Riga – uspio dovesti Standard do četvrtog mjesta i plasmana koji im je omogućio nastup u evropskim takmičenjima. U ljetnoj pauzi je ponovo došlo do promjene na čelu stručnog štaba, a tim bi u novoj sezoni trebao voditi srbijanski stručnjak Slavoljub Muslin. Kao i mi, i Standard je porazom započeo novu sezonu. U prvom kolu ih je sa 2:1 savladao Kortrijk. Klub je u ljetnoj pauzi napustio veliki broj igrača, a ponajviše će se osjetiti to što su otišli Igor De Camargo i Paul-José Mpoku, dva odlična ofanzivna igrača. Važni su bili i vezni igrači Mehdi Carcela (potpisao za Benficu) i Haićanin Jeff Louis. U svoje klubove poslije posudbi su se vratili Vinícius i Imoh Ezekiel, a otišlo je i dosta igrača koji nisu imali zapaženu minutažu. Novi napadači su hrvatski internacionalac Ivan Santini (došao iz Kortrijka za 1,1 mil. eura) i reprezentativac Gvineje Mohamed Yattara (Lyon, 1,5 mil. eura). Tu je i desni bočni Anthony Knockaert koji je ranije nastupao za Leicester City. Ipak, okosnocu i dalje čine igrači iz prošle sezone, a tim je u prosjeku veoma mlad. Na golu je Francuz Yohann Thuram. Jaka konkurencija je na lijevom boku gdje konkurišu Jelle Van Damme i kolumbijski internacionalac Darwin Andrade, dok je na suprotnoj strani Slovenac Martin Milec. Na štoperskoj poziciji je neizostavan potencijalni reprezentativac naše zemlje Dino Arslanagić, dok se na drugom mjestu mijenjaju Danac Alexander Scholz i Portugalac Jorge Teixeira. Senegalac Ricardo Faty igra na mjestu defanzivnog veznog, a u veznom redu su naročito opasni Geoffrej Mujangi Bia, najbolji strijelac i asistent kluba u prošloj sezoni, te Francuz Adrien Trebel koji se, također, ističe kao dobar asistent. Treba istaći da je član Standarda još jedan igrač bh. porijekla. To je Deni Milošević, čiji je otac Cvijan 80-ih godina prošlog vijeka bio jedan od najboljih igrača tuzlanske Slobode.

Željezničar se u prošlosti već sastajao sa belgijskim klubovima u evropskim kupovima, i to početkom sedamdesetih. U sezoni 1970/1971 smo u Kupu sajamskih gradova igrali protiv Anderlechta. Na Koševu je bilo 3:4, a u Briselu 4:5 pa smo ispali. Godinu kasnije je protivnik u novoosnovanom Kupu UEFA bio Brugge, s tim što smo tada bili uspješniji. Kao domaćini smo pobijedili 3:0, dok je u revanšu bilo 1:3. Na kraju smo došli do četvrtfinala gdje nas je izbacio Ferencváros. S druge strane, Standardu će ovo biti prvi susret sa bh. klubovima.

Susret će se igrati na stadionu Maurice Dufrasne koji je ime dobio po bivšem predsjedniku ovog kluba. Stadion je nezvanično poznat i kao Sclessin, po dijelu grada u kojem se nalazi. Otvoren je 1909. godine, uz kasnije dorade i modernizaciju u više navrata. Najveći kapacitet je imao nakon 1973. godine kada je mogao primiti 43.000 gledalaca. Danas ima 30.023 sjedećih mjesta, a 2000. su se na njemu igrale i utakmice evropskog prvenstva. Inače, sam grad ima oko 200.000 stanovnika i treći je po veličini u Belgiji poslije Brisela i Antwerpena.

Utakmica se igra danas sa početkom u 20:30 sati.