O karijeri, Željezničaru, Amaru Osimu, Manijacima, razgovarali smo sa bivšim fudbalerom i izdankom omladinskog pogona našeg Kluba, Marijom Stanićem.
Mario Stanić je rođen u Sarajevu 10. aprila 1972. godine. Sa deset godina počinje trenirati u Željezničaru, za kojeg je do 1992. godine sakupio 77 nastupa i postigao 12 golova. Debitovao je sa samo 17 godina na Poljudu protiv Hajduka. Nakon Želje odlazi u hrvatski Dinamo. Svoju bogatu i uspješnu karijeru nastavlja u Španiji u dresu Sporting Gijona. Zatim prelazi u portugalski velikan, Benficu. U sezoni 1995/1996. nastupa za Club Brugge. U periodu od 1996. do 2000. godine nastupa za Parmu. Vrhunac svoje karijere je doživio u londonskom Chelseau. Za reprezentaciju Hrvatske sakupio je 49 nastupa i postigao je sedam golova.
Mario se trenutno bavi posredovanjem u prodaji igrača.
– Živim u Zagrebu, dosta putujem i u nogometu sam prisutan indirektno. Zajedno sa kolegama i bivšim saigračima Goranom Vlaovićem i Borisom Živkovićem imam agenciju koja se bavi posredovanjem u prodaji igrača. Povremeno pišem kolumne na jednom hrvatskom portalu i uživam sa porodicom u životu nakon karijere.
Stanić u dresu našeg Kluba.
Željo je bio i ostao prva ljubav!
– Karijeru sam počeo u Želji sa deset godina i moram naglasiti da je za mene Željo bio i ostao moja prva ljubav. Tu sam proveo prelijepo djetinjstvo i Grbavica me je oblikovala i kao i igrača i kao čovjeka. Posebno sam zahvalan Nenadu Starovlahu s kojim sam radio u mlađim uzrastima i pokojnom Milanu Ribaru s kojim sam imao privilegiju raditi kao senior. Naravno poštujem i pozdravljam i sve ostale trenere.
Fudbal bez navijača bio bi siromašan.
– Navijači su najvažnija karika nogometnog lanca i bez njih bi nogomet bio siromašan. Oni su ti zbog kojih se nogomet igra i oni daju svojom energijom i nabojom novu dimenziju ovom sportu. Ovom prilikom pozdravljam sve Željine navijače, Manijake, ali i ostale navijače koji bodre svoje klubove. Osuđujem sve vrste huliganstva i nadam se da će ubrzo doći vremena kada će na stadione ići obitelji i zajedno navijati. Što se tiče mog odnosa sa navijačima, iskreno, mislim da sam bio dobro prihvaćen od strane navijača jer sam na terenu uvijek nastojao dati sve od sebe. Navijači su to znali prepoznati i cijeniti, naravno da je bilo i loših i dobrih tekmi, ali za navijače je uvijek bilo najvažnije ostaviti srce na terenu.
Amar može ostaviti dubok trag u bosanskohercegovačkom fudbalu.
– Želju pratim onako površno, ne bih se usudio ulaziti u dublje analize jer bi to bilo neozbiljno sa moje strane. Mom bivšem saigraču, Amaru Osimu želim sve najbolje u trenerskoj karijeri. Dobro se poznajemo i siguran sam da izrasta u trenera koji bi mogao ostaviti dubok trag u bosanskohercegovačkom nogometu. Svakog trenera određuju rezultati koje on ostvaruje sa svojim momčadima, a Amar je sa Željom više nego uspješan.
– Iskoristio bih priliku i čestitao reprezentaciji BiH na plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Svaka čast. Želim reprezentaciji puno sreće na njihovom prvom i povijesnom Svjetskom prvenstvu. Samo hrabro!
Sastav Željezničara 1990. godine. Mario Stanić posljednji u donjem redu.
