Rubrika: Intervjui | Objavljeno: 31.10.2013. u 19:18

Nakon Zorana Samardžije i Marija Stanića, razgovarali smo sa još jednim bivšim fudbalerom našeg Željezničara, sa Branislavom Berjanom.

cover_clanska

Branislav Berjan za Željezničar je debitovao u sezoni 1974/1975, nakon čega je za klub nastupao punih 13 godina. U tom periodu je odigrao 290 zvaničnih utakmica i pri tome postigao dva gola za naš klub. Inače Ilidžanac, rođen je 1954. godine. Prve fudbalske korake je načinio u Igmanu, a po dolasku Ivice Osima na mjesto šefa stručnog štaba se ustalio kao standardni desni bek generacije koja je plijenila pažnju osamdesetih godina. Bio je poznat kao beskompromisan borac u odbrani, ali je u duhu Osimove filozofije fudbala aktivno učestvovao i u ofanzivnim segmentima. Posljednju utakmicu za Željezničar odigrao u sezoni 1987/1988, nakon čega je još igrao u Švedskoj i Njemačkoj.
Po okončanju karijere se, kao i mnogi drugi, počeo baviti trenerskim poslom. Radi u omladinskom pogonu Željezničara, a jedno vrijeme je vodio Borac iz Bosanskog Šamca.

Živim sa porodicom u Sarajevu. Trener sam u omladinskom pogonu FK Željezničar, treniram mlađe kadete.

Berjan ističe svoju generaciju i žal za neosvojenim trofejima.

Kao igrač sam doživio mnogo lijepih trenutaka. Bila je to jedna sjajna generacija, generacija u kojoj je svaki igrač imao bitnu ulogu i zbog toga smo imali dobre rezultate. Žao mi je što nismo uzeli šampionsku titulu i kup Jugoslavije, jer mislim da smo svojim igrama to i zaslužili.

– Sa Ivicom Osimom sam imao jako dobar odnos. Prema meni se odnosio fer, znam da me cijenio kao igrača što je pokazivao na razne načine. Imao je običaj razgovarati i pitati za mišljenje. Želio je znati šta igrači misle iako je on donosio konačne odluke. Igrao sam borbeno, ofanzivno, nisam volio da gubim, svoj temperament i ozbiljnost prenosio sam na druge saigrače i zbog toga mi je Osim mnogo puta dodijelio kapitensku traku.

Nezaobilazna tema razgovora je i Videoton.

– Što se tiče Videotona, kako mogu da se ne sjećam te utakmice. Nadigrali smo ih u svakom pogledu, sve je išlo kako treba, osmjehivao nam se Real, ali desio se taj nesretni pogodak. I danas mislim da smo morali dobiti tu utakmicu i niko ne bi bio sretniji od nas igrača i, naravno, naših vjernih navijača, mada mislim da je tada većina Jugoslavije navijala za Želju. To govorim iz razloga jer gdje god smo tada gostovali, Beograd, Zagreb, Niš… kad smo izlazili na teren dobijali smo aplauz domaćih navijača.

branislav_berjan_2Branislav Berjan sa Baždarevićem, Ćurićem, Škorom, Šabanadžovićem i Simićem na utakmici Željezničar – Dinamo Zagreb 1987. godine.

Berjan je uporedio današnji i fudbal iz njegovog vremena.

– Dok sam ja igrao fudbal sigurno da je bilo manje novca nego danas, ali ne može se reći da igrači ne igraju za publiku. Prije se više volio klub u kojem igraš, a nije se moglo otići vani prije 28 godine i zato mislim da smo imali bolje ekipe i kvalitetnije utakmice.

Branislav i dalje prati Želju.

– Naravno da pratim Želju, tu sam u klubu i mislim da je Amar do sada mnogo napravio što pokazuju i njegovi rezultati.

– Željo dominira bh. fudbalom, tako i treba. Za iskorak u Evropi treba ekipa koja malo duže zajedno igra, a ne da se svake godine pravi novi tim. Uz to par pojačanja i mislim da bi tada Željo mogao napraviti više, rekao je za kraj Branislav Berjan.

Simić: Ljubav i odanost koju imaju Manijaci nisam nigdje vidio
Mario Stanić: Grbavica me oblikovala i kao igrača i kao čovjeka



Pratite FK Željezničar na Facebooku, Twitteru, Instagramu i Google+.